12.01.2009. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Iako kažu da je malo toplije nego prethodnih dana meni je vala hladno da sam počela da brojim dane do proljeća.
Lijepe one temperature oko trideset, meni je ono super, a sad dok se obučem treba mi kamion stvari. Ne mogu ni da hodam, osjećam se ko trut, kad krenem ulicom ljudi misle da sam onaj kamion za čišćenje snijega.
Posmatrala sam malo ove naše zimske životinjke, cuka lutalica je sve manje, a oni kućni su obučeni u razne kreacije. Vidjela sam jednu slatku bijelu pudlicu, a kaputić joj kao maskirna uniforma. Lutalicama nije do lutanja, sad su više kontejneraši, posebno tamo gdje se koji zapali pa da se malo ugriju. Mačke se motaju oko kola, čekaju da se neka parkiraju pa da skoče na haubu. Golubovi su izgleda najotporniji, ništa oni, hodaju, traže mrvice. Samo nemojte narode da bacate hljeb kroz prozor, golubove ne ubija hladnoća nego hljeb kad se baci sa desetog.
Vidim na komentarima, žale se mnogi kako se ne čisti snijeg, a ja vam mogu reći da meni ništa ne smeta, malo se po ledu kližem, po snijegu gazim, a gdje stanem tu snijega više i nema. Pozovite me da vam utabam snijeg svojim novim, jeste jeste, novim čizmicama. Meni ove servisne kao evidencija troškova domaćinstva. Odmah da dodam da sam jučer prevarena. Možda griješim dušu ali mene što sirotinja zna da prevari, to je čudo jedno. Je li se ja sažalim, pa mi žao kad neko na hladnoći nešto prodaje, obavezno mi nešto podvale. Jednom sam kupila one vunene priglavke od neke stare žene, bilo mi je žao, kaže sama plete, hajde mislim ja, da kupim pa ću nekome dati, šta ću sa priglavcima. Poslije skontam da sam mogla kupiti 5 pari za te pare.
Jučer isto, ja se sažalila, neki jadni mladić drhti od zime, prodaje neke stolnjake, meni se nešto stislo, mislim kako neko teško živi. Za pola sata sve je to on prodao, navalile žene kako samo kod nas navale jer zna se da treba imati bar 50 stolnjaka. Kupila i ja, i to dva, neka se nađe. Dođem kući, sve fino upakovano, etikete, cijena, sve je to savršeno urađeno, a unutra stari stolnjaci, stari!! Oprani i ispeglani ali stari, pa ne mogu da vjerujem. Krivo mi je kad ispadnem budala, a u Tuzli se često može ispasti. Dolaze na vrata, prodaju svašta, nose slike bolesnih, došlo mi je da više nikome ne otvaram vrata.
U Budimpešti počeli da voze par nepar, ušli ljudi u EU a ukrali naš fazon iz osamdesetih. Eto tako, mi vozimo i par i nepar, zagađenost je nama u krvi, ona nam daje dodatnu žilavost i otpornost.
