TUZLARIJE - TUZLA DANAS 19.03.2006.
Došla vodaaaaa
Jedna od karakteristika našeg grada je činjenica da više od par decenija imamo restrikciju vode. Neshvatljivo.
Stanje je sada malo bolje, eto, da se malo pohvalim i kažem, da ja imam stalno vodu. Neći reći gdje stanujem da mi ne počnu s kanisterima dolaziti. Jedva i gostima vodu dajem, kad mi neko traži vodu kao da mi zube vadi. Šta ću, trauma iz djetinjstva, voda je život, a kad je taj život flaširan ili smješten u kanistere, onda se jos više cijeni.
Najžalosnije je što se ja jaš nisam navikla da imam stalno vodu, bezbroj puta sam ruke oprala poljevanjem vode iz flaše, pa se sjetim i kažem sama sebi, "pa bona otvori česmu". Ne mogu da vjerujem da je tu stalno, sve mislim nestaće, pa stalno otvaram da provjerem. U prodavnicama gledam i kupujme one flaše sa udubljenjem u sredini da je lakše držim. Neobično mi što mi nije vrijeme podijeljeno na ono kad imam i kad nemam vodu .
Zanimljivo bi bilo istražiti koliko se vode nepotrebno troši. Sipa se u šta stigne, kad voda dođe, što je od juče ostalo prospe se pa se nova sipa, da bude svježa bez obzira u koje svrhe je planirana. Kod nas je dolazila oko tri sata. Pola sata prije toga čuje se, voda dolazi, huči, ali nikako da krene, česme se tresu, pa onda voda je kao stigla ali pritiska nema. Niži spratovi sipaju li sipaju, burad za kupus se pune. Svaka porodica ima savršen plan i raspoređene obaveze svih ukućana, zna se i ko gdje sipa vodu, i ko prvi pere kosu, i ko se prvi kupa. Samo vojnička disciplina može garantovati da će se sve stići. Nekad mi je bilo lijepo i kad ne dođe, samo da je ne sipam. U godini smo kada će sve to, kako kažu, biti iz nas.
Priča se uveliko o fabrici vode koja se pravi. Voda će se prečišćavati iz Modraca, i sve vidim onaj Modrac u kojem osim starih cipela slabo i ribe hoće da plivaju, pa se pitam je li moguće da ćemo baš ovu vodu piti? Ali sve će to oni da pročiste pa eto nama vode u Tuzli. Propašće proizvođači kanistera, lončića, bokala i svih ostalih rekvizita potrebnih za tuzlansko kupanje. Česme nam neće više biti kao ukras i to vrlo koristan, na njih kačimo šta stignemo, od viklera do peškira. Sve će nam izgledati šire i ljepše, naše banje metar s metar će zasjati novim sjajem, tamo gdje su bila burad za vodu tu će ugraditi tuš kabine, a priča o nestašici vode će postati legenda. Još samo da mi oni mahinalni pokreti "fatanja" vode prestanu.
S.M.
|
