TUZLARIJE - TUZLA DANAS 02.02.2009.
Servisne informacije
... i malo tuzlarija
Danas je prvi ponedjeljak u najkraćem mjesecu u godini. A kad prođe februar već se i proljeće pomalo osjeti i sve bude drugačije. Dani duži, čišći vazduh, svi malo bolje volje jer ljepše životno okruženje utiče pozitivno na raspoloženje. Međutim, i ovi dani imaju svojih prednosti. Pogledajte sliku Jale jučer. Prozirna voda je nešto što se ne vidi često tokom godine.
Što se tiče dešavanja ponedjeljak je poprilično dosadan dan. Tačnije, gotovo da nema ništa, spava se zimski san. Zaboravih reći da ništa ne pada, a možda kome danas i neka plata padne. Ima govora da će, recimo u bolnici, da platu isplaćuju u istom mjesecu kada se i zaradila. I kada se par dana nakon prvog isplati za prethodni to je odlično, problem je kada se radi a umjesto plate, za koju se na kraju krajeva i radi, stižu samo obećanja.
Čitam kako se ova djevojčica od 13 godina pati sa ljubavnim problemima. Već se dva puta pokušavala ubiti zbog različitih muškaraca. To i pokazuje koliko je labilna i zaista joj treba pomoć. Nikada nisam mogla razumjeti da se neko ubija zbog nekoga jer ovo vremena što živim, a nakupilo se i meni godina, sve se više uvjeravam u ono „koga nema bez njega se može“. Neko umre, plače se, žali, ali polako život krene dalje svojim tokom, pa se eto i taj neko ponekad spomene, vidimo sliku pa kažemo „hej sjećaš li se ...“, tu i tamo ispričamo šta o toj osobi, a sve manje one tuge u duši i nekako sve kao normalno.
Takvo je to ljudsko srce, mnogo ranjivo ali odlično zarasta. Zato mislim da niko nije vrijedan da se zbog njega oduzima život. Pa i ta curica nakon nekog vremena će da se čudi i što se nekada zaljubila u nekoga. Nisam ja za sebičnost, nikako, ali sam za neku mjeru, pa ako si ti prema meni ok evo i ja sam, a ja sad da se nešto patim godinama, a tebe baš briga za mene, ma bježi ba, prošetaj. Što bi nene rekle, sikter od mene.
U Tuzli nova moda, uvodim je ja, i to odmah, a to je nosanje ključa ili ključeva oko vrata. Pa baš je ono bilo pametno prije, sjedimo u razredu sa ključićem oko vrata. Još se nije napravila tašna koja će zadovoljiti moje potrebe, koliko god ja neki red napravim mobitel kad pozvoni svega u torbi ima njega nema. A tek ključevi, neki dan samo što nisam počela plakati ispred vrata, nigdje ključa, i mogu vam reći, dobra ona blindirana vrata, ne mogu se odvaliti ni nogama ni rukama.
Razveselite se danas, meni je vala nešto pravo dosadno, da se hoće šta lijepo desiti, kad mi jave neku vijest za crnu hroniku kosa mi se digne na glavi.
S.M.
|
