TUZLARIJE - TUZLA DANAS 26.03.2006.
Jeftino je skupo
Da je jeftino skupo, potvrđuju i naše ulice. Zakrpa je toliko da izgleda kao da je to neka posebna vrsta asfalta koja se slaže kao mozaik. Mnogi ne znaju da je za održavanje sjeverne magistrale zadužen naš grad, a južne Federacija. Ako uporedimo te dvije saobraćajnice razlika je drastična (što bi Đuro rekao), mada, neka se ni sjeverna ne hvali.
Kažu Tuzlaci imaju lošu vodu pa zbog toga i česte kamence u bubrezima. Osim loše vode, bilo bi korisno ispitati i uticaj rupa na cesti na naše bubrege. Čim se snijeg otopi pojavljuju se nove rupe, ako izbjegnete neku desnim točkom lijeva vam ne gine, bubrege odvaljuju, lete ratkape po cesti a ausuph je ovdje na svakim kolima varen, kuhan i pečen bar 10 puta. Ko će nov kupiti?
Kad malo izađete iz grada, da razgledate uži zavičaj, na svakih 10 metara postavljena je tabla „varim auspuhe“. Slijedeći zahtjeve tržišta i trendove marketinške industrije, neki su se dosjetili i originalnih ideja, pa samo auspuh zakače na neku motku pored puta i sve je jasno. Nije s malo riječi puno rečeno, nego rečeno sve bez riječi. Naravno tu su i automobilske gume znak da je vulkanizer u vašoj blizini, znaju ono šta našim vozačima treba. A trebat će sve dok se putevi ne urade kako treba. Ne moramo mi imati najbolje puteve na svijetu kao Nijemci ali ne bi bilo loše da budemo bar jedno 30 otpozadi.
Nema dobrog puta dok se ne uloži, od krpljenja nema ništa, temeljno i kvalitetno uraditi dionicu po dionicu pa neka imamo bar koji kilometar puta kako treba. A ne svako proljeće ista priča - nove rupe, koje prvo stoje da ih narod gleda jedno mesec, dva, tri, pa se obilježe kao rupa 239768, pa kad dođu na red za krpažu novih je bar 5 oko nje.
Kad već spomenuh uži zavičaj, da kažem da se tamo čovjek nekada može osjećati kao Alisa u zemlji čuda. Kuća nema kakvih nema, ako je kuća po projektu i pravljena, urbanistički plan za okolinu sigurno nije nešto što nekoga zanima. Kuće nabacane bez ikakvog reda. Neke impresioniraju veličinom, prije je kuća na dva sprata bila vrijedna pažnje, sada su te kuće kao neke kućice za djecu između privatnih kuća na četiri a i više spratova. Komšija, čim vidi da neko ima veću, odmah sazida još jedan ili dva, pa juče vidim jednu sa šest spratova. Gornji sprat podupiru jonski i dorski stubovi obojeni u zlatnoj boji, pomažu im i kameni konji vranci, uzdigli se pa se propinju, do ulaza u kuću dolazite stazicom koju ukrašava po 30-tak labudova, ide jedan roza pa jedan bijeli i tako sve do kuće.
Komšija mu labudove ne voli pa se odlučio za patuljke, Snježane nema ali ima cipela iz koje raste cvijeće.
Znala sam ja da živim u zemlji čuda i neviđenih stvari a sad znam da me okružuju čardaci na zemlji.
S.M.
|
