TUZLARIJE - TUZLA DANAS 16.02.2009.
Servisne informacije
... i malo tuzlarija
Sve je zaleđeno, temperatura je ispod nule a tako će biti i cijelu ovu sedmicu, ako sam dobro čula.
Što zbog zime, što zbog nedostatka para, u Tuzli kao da su gradilišta stala. Inače, često se dešava da se nešto počne graditi, a čim se pojavi novi tender građevinske firme, bez obzira na preuzete obaveze prihvataju i naredni posao. Radnika za sve objekte nema, a ni sredstava pa to tako stoji do boljih vremena. Ne vidim da se išta radi na onoj novoj zgradi na Zlokovcu. Dugo je već u istom stanju, ne postavljaju se još ni prozori. Mogu misliti kako je onima koji tako kupe stan, čekaju da usele, plaćaju nekome stanarinu, a nemaju pojma kada će biti zgrada završena.
U blizini te zgrade, Hotel Tuzla se uveliko renovira, a i radi u isto vrijeme pa kada se tamo nešto dešava prolazi se kroz radilište, gura sa radnicima, prašine na sve strane ali se i obnavlja, i čini mi se da se ne štedi. Sve je od najboljih materijala, mermer, drvo, staklo, tako da djeluje luksuzno. Gostima u Hotelu još treba omogućiti bolji pogled. Kako li njima sa visine izgleda Jala?
Primijetila sam da su kese, one koje se besplatno dijele u prodavnicama, veliki problem. Neki ih bacaju gdje stignu i onda kada se zakače za grane skupljaju drugo smeće i dugo tako ostaju, vjetar ih još više upetljava, a djeluju zaista vrlo ružno. Pošto kod nas nije baš izražena eko svijest te kese bolje da nam i ne dijele po prodavnicama ili neka uvedu papirne, ili plastične naplaćuju jer kad se nešto plati više se i čuva. Kada dođem iz neke veće kupovine imam po 10 kesa koje moram slagati i misliti šta ću s njima.
Spomenuh na početku teksta nedostatak para pa skrenuh s teme. Budžeti se slabije pune i nisu ni usvojeni. Prošle godine prodala se zemlja Avazu, ove godine em kriza, em nema tako skupog zemljišta, općinski budžet nakon niza godina je manji i baš me zanima šta će biti sa projekata za koje su rekli da će se u ovoj i narednoj godini završiti.
Panika je i kako će se skupiti potrebna sredstava za isplatu penzija, a i mene panika hvata kada samo počnem da mislim šta će s nas biti. Zato bolje ne misliti ako sami ne možemo na to uticati. Možda nas nekada borba za opstanak natjera da se okrenemo drugim stvarima, a da se to može pokazuju i ratni primjeri novopečenih zamljoradnika, stočara, povrtlara, voćara i čega sve ne, kada su kopali oni koji nikada nisu lopate u životu vidjeli.
Neka vam prvi radni dan ove sedmice prođe fino i bez previše trzavica.
S.M.
|
