TUZLARIJE - TUZLA DANAS 23.02.2009.
Servisne informacije
... i malo tuzlarija
Jutro je počelo sa suncem. Zimsko sunce je znak da je noć bila vedra, a u vedroj noći i minusi su veći. Koliko veći ne znam ali znam da je jutros bilo oko minus 7, i da led škripi ispod nogu i točkova.
Za razliku od prošlog ovaj ponedjeljak će izgleda da krene aktivnije. Dolaze gosti iz Švedske da nam posjete grad i kanton. Nekada si mi dragi ti prijemi, kad slušam domaćine, bilo da je načelnik ili premijer u pitanju, steknem utisak da živim u nekom gradu u punom smislu te riječi. Izađem sa prijema sva ponosna i uspravna do prvog prosjaka, kontejnera, razbijenog izloga zatvorenog poslovnog prostora, pa me realnost malo udari po glavi. Onda pritisnem dugme za restart sistema pa gledam što mi godi. Živim kao da vozim slalom, od dobrog do dobrog, a loše zaobiđem koliko se može.
Jučer sam imala dramu ispred ulaznih vrata. Ovo drama ide u skladu sa mojim poznatim pretjerivanjem. Da skratim priču, zalupila mi se blindirana vrata, a ključ s druge strane ostao u bravi. Malo je reći da mrzim ta vrata ali život u Bosni nas tjera da čuvamo šta imamo. U mislima sam već vidjela kako dolaze vatrogasci da ulaze kroz balkon, mislim na one saksijetine na balkonu i šta će vatrogasci reći, a tek komšiluk kako bi se skupio, i mene godinama navodio djeci ko primjer šta se desi kad se ne misli.
Kolega moj pametni kaže nam da pošto vrata nisu zaključana već su samo pritvorena da ih probamo otvoriti sa kreditnom karticom, još doda "kao na filmu". Sjetim se ja Džemsa Džeme Bonda pa elegantno, filmski, provučem VISA – karticu, ali kakvi, ne miče se ništa. Onda glava porodice stupa na scenu, ali kakav film, ide to vrlo teško i mukotrpno ali je na kraju, vjerovatno motivisan mojim vatrogasnim vizijama, uspio da otvori vrata, i to s ličnom kartom, mojom, da se zna.
Ispalo je dobro, valja mi sutra u turbe ubaciti. Propade komšijama nedjeljna predstava, a baš im je dosadno. Gledam jučer kako koja ledenica padne, pa pukne od prozorski lim, iz tri okolne zgrade se po prozorima načičkaju. Komotno me zovite ako vam se desi isti slučaj jer mi kažu da je moj daleko od neobičnog i da se prave predstave dešavaju kad vrata ostanu zaključana, a ni vatrogasci ne mogu preko balkona ili kroz prozor.
Nije lako lopov biti, kad se gleda na filmovima misliš, vidi što to ide k´o po loju, ma kakvi, posao je to sa sedam kora.
Puno pozdrava.
S.M.
|
