TUZLARIJE - TUZLA DANAS 06.03.2009.
Servisne informacije
... i malo tuzlarija
Dobro vam jutro, sunce sija, vrijeme je lijepo, petak je i idemo dalje.
Na slici je drveće oko zgrade Općine, podrezivanje se inače redovno radi već nekoliko godina i pod nadzorom stručnjaka. Sada stabla ne izgledaju lijepo ali smo se uvjerili u ranijim kresanjima da se krošnje formiraju dosta brzo. U današnjem Avazu ima rekacija na to, u potpisu su "Zapanjeni Tuzlaci", i kažu nešto kao u Tuzli smeta i zelenilo na drveću, joj karikiranja majko draga
U deset sati zakazana je press konferencija na kojoj će se govoriti o nalazu vještaka iz Beograda u vezi masakra na Kapiji. Jučer smo objavili tekst o tom njihovom vještačenju. Nemam riječi.
Kad prođem Banjom i vidim mjesto gdje su sahranjene nevine žrtve masakra na Kapiji naježim se od užasa i tuge, razmišljam šta bi ta djeca, mladi ljudi, danas radili. Oni pod zemljom a oko njih se šeta, veseli, grle se zaljubljeni parovi. Kad su već ti balističari bili u Tuzli trebali su i na Banju da svrate. Sumnjam da bi se postidili, nečovječni kov nema osjećaj za stid.
Baš su me iznervirali, a i onako sam sama od sebe nervozna. Prehlada me ova uhvatila pravo, da hoće popustiti za dobrobit moje okoline jer sam nervozna ko pašće. Famozne tablete sa reklame Coldrex ništa ne valjaju, meni sve isto, a možda bi mi bilo gore da ne pijem. Prije par mjeseci kad sam se šišala frizerka mi ispriča kako ona godinama uzima bijeli luk i med (odvojeno) i cijedi limun i narandžu te se ne sjeća kada ju je uhvatila gripa ili prehlada. Pričala mi još da uzme malo česno bijelog luka, našeg bosanskog, oni su sitni i samo proguta kao tabletu. Proguta i ne osjeti se nikakav smrad, kaže, evo vidite, pa puhnu u mene.
Dođem kući, po običaju odmah ja sve ispričam šta mi je ko rekao, koga sam srela, koga nisam, svi sve znaju. I tako muž i sin odluče da probaju frizerkin recept, a ja neću. Bijel luk ne mogu smisliti, jedino u gotovom jelu, ili na ribi (bijeli luk, peršun, maslinovo ulje i limunov sok). Koliko smo kupovali limuna na kraju me pitaju u radnji ko je to bolestan, jer se u Bosni zna da se limun ne koristi baš previše ako se nije bolesno. To je neko kao bolesničko voće, kao i sok od borovnice, malo ko kupi taj sok onako.
I tako oni svaki dan cijedili limun i narandžu, domaći med i taj luk, i evo ih hvala bogu zdravi (kuc kuc), meni se smiju. Osjećam se ko pokusni kunić za eksperimentisanje, hoću ja gledati reklame. Moj problem je što čim ja nešto vidim na reklami ja sutra kupim. Figurativna slika sivih narodnih masa ima mene u sredini, ona najsivlja tačka sam ja, nema izuzetka. Gledala ja reklame za Coldrex i mislim, ma neka me i uhvati, lijek je tu. Krivo mi je, a jučer svi bježe od mene, jadna ja, kao da sidu imam. Razbježale se kolege, neka neka, ima da počnem nositi džerdane od bijelog luka, možda tako šta djeluje, a ne mogu ja ono jesti joj.
A sad sam kao sa one reklame kada se ona trojica deru, biskvittttttttttt, čokoladaaaaaaaaaaaa, karamelaaaaaaa. Ko se usudi šta da me pita odgovaram sa, štaaaaaaaaaaaaa jeeeeeeeeeeeeeeee.
Pozdraaaaaaaaaaaaaaaaaaaaav.
S.M.
|
