TUZLARIJE - TUZLA DANAS 08.03.2009.
Servisne informacije
... i malo tuzlarija
Nedjelja je pa još i Dan žena. Kiša ne pada ali vjerovatno hoće poslije. Velika je razlika između ovog i prošlog vikenda što se vremena tiče.
Kada je u pitanju 8. Mart, iako je riječ o međunarodnom Danu žena često se čuju komentari da su to neki zaostaci komunizma odnosno socijalizma kod nas. Evo sad čitam komentar jednog čitaoca Tuzlarija koji se čudi kako je taj nemuslimanski praznik našao plodno tle kod muslimana. Drugi opet kaže kako je 8. Mart praznik koji se nigdje u svijetu nije slavio osim u bivšoj Jugoslaviji kojoj je taj praznik bio surogat za Valentinovo. Da se istorija da lijepo frizirat ne treba nas niko uvjeravat, osjetili smo to na svojoj koži. Ipak, ako je cijeli svijet neke istorijske događaje prihvatio kao činjenice, zašto se udaljavati od tih činjenica? Ex-Jugoslavije nije ni bilo kada je 15.000 žena marširalo kroz New York 1908. godine, a nisu vala te žene ni mahale nekim antimuslimanskim zastavama. Borile su se za svoje dostojanstvo i šta ima loše u tome što se kroz međunarodni dan želi sačuvati sjećanje na ta vremena ali i podsjetiti bar jednom u godini na činjenicu da ni u današnjem svijetu žene još nisu izborile ravnopravan položaj.
Poenta 8. Marta bi trebala biti u svakodnevnom nastojanju da se zaista poboljša položaj žena u društvu, mada sam ja u principu za poboljšanje života svima u život dostojan čovjeka pa će i ženama biti bolje.
Sviđa mi se što je ovogodišnji 8. Mart u BiH posvećen borbi protiv nasilja nad ženama u porodici, o tome treba puno govoriti i puno raditi da se zlostavljači kazne, a žene da imaju mogućnost da odu od njih. S druge strane, možda često susrećem žene koje nisu neke jadne paćenice, nego imaju svoje, i to značajno mjesto u društvu i porodici, pa nemam utisak da je kod nas žena neko podređeno biće samo zato što je žena.
Čini mi se da bi se mi više trebali okrenuti borbi protiv nekih tradicionalnih shvatanja nego borbi za bolji položaj žena u društvu. Kod nas su žene i muškarci za isti posao isto plaćeni, a drugo je pitanje zašto je žena manje u nekim zanimanjima. Možda zato što u ovom našem društvu i porodici kakav god žena radila posao, onog momenta kada prekorači kućni prag ona je supruga, majka i domaćica u smislu da velika većina kućnih obaveza ostaje na njoj.
U 99% naših kuća žena je ta koja kuha svaki dan, njen muž može biti divan prema njoj, da tako kažem normalan čovjek, koji ne zvoca ako nema ručka, ali je žena ta koja gotovo redovno kuha i to je kao normalno, a on je dobar muž ako pomaže ili ako joj se bar sklanja s puta. Kod nas je dobra majka i supruga žena koja uspije da joj je sve uredno, skuhano, djeca i muž čisti i uredni. Muž je dobar ako ženu ne tuče, ne maltretira je, ako ne dolazi kući pijan, ako ne ronda nego kad se ručak pravi legne i ne pita kada će biti gotovo, ako ne traži da mu se nešto posebno pere i pegla nego uzima ono što mu je čisto, ako ne pita ženu gdje i na šta troši pare, ako joj ne priča što ode s prijateljicama nekad na kafu i slično.
To je ona razlika između žena i muškaraca protiv koje se mi trebamo boriti. Ne mogu ni da zamislim da će doći vrijeme da se neće ni najliberalnijem i najsavremenijem muškarcu podrazumijevati da žena ima svoj kućni posao. Kada se sa strane slušaju mnogi muškarci će u startu reći da jesu za ravnopravnost žena, užasnut će se na neku tamo sirovinu, seljačinu, koja se ponaša kao najveća prostačina pa traži da mu žene servira ručak, a ne vidi da i u njegovoj kući baš njegova žena radi tu veliku većinu poslova.
Ne znam ko će ovu čitati, pokušajte analizirati samo ko kuha, pere prozore, stavlja veš da se pere pa ga prostire, pa poslije i pegla, ko pere suđe, briše prašinu, usisava, ko radi generalno kuću, radi kupatilo, pere šporet, pločice, kupuje sve što treba za kuću, ide djeci na roditeljski, vodi dijete doktoru, zubaru, obiđe cijeli grad da mu se nađu cipele, i da dalje ne nabrajam.
Koliko sam puta čula da se žena odmori na poslu, nema ništa gore nego biti u kući, žena se sredi pa ide da radi, popriča, smije se sa kolegama, zaradi i osjeća se dobro, a onda skine te sve stvari i rinta po kući dok mužu kad s posla dođe kući počinje njegovo vrijeme do noćnog spavanja u stilu „jedi, lezi, gledaj TV“.
O toj strani ženske emancipacije sam htjela da pišem jer ako ćemo pravo mnoge naše nene su bile prave hanume koje su sjedile u kući, odgajale djecu, i čekale da joj muž dođe, a današnja žena se razguli na sve strane, pa se i ona sama osjeća bolje ako na sve stigne pa joj još i ukućani zadovoljni njenom krompirušom koju je pravila nakon 8 radnih sati.
Bez obzira šta pričale malo je žena koje se neće obradovati poklonu pa dragi muškarci kupite nešto svojim majkama, ženama, sestrama, kćerkama. Izvedite ženu na ručak ili skuhajte sami danas nešto. Poklonite joj jedno peglanje, usisavanje, a poslije i masiranje. Ako tako jaki, snažni i muževni preuzmete na sebe teže kućne poslove možda uskoro opet vaša žena bude baš onakva kakvu ste je oženili, bezbrižna, nasmijana, rasterećena i za ljubav raspoložena.
Drage moje, neka vam je sretan i ovaj i svi drugi dani, ne dajte na sebe i naučite se da ugodite sebi. Jednom se živi, a udaje više puta (ako treba).
S.M.
|
