TUZLARIJE - TUZLA DANAS 14.03.2009.
Servisne informacije
... i malo tuzlarija
Dan je lijep, sunčan ali nije baš toplo tako da se ne šalite da izlazite razgolićeni pa da poslije kukate kako vas nisam upozorila. Babije su huke, neko kaže i Baba Marta, pa se vrijeme u toku dana po nekoliko puta promijeni.
Već ste upratili, čim mi se puno ne piše ja stavim dvije slike. I danas su dvije ali više zbog toga što nisam mogla da se odlučim koju bih stavila.
Kažu da se od monitora treba odmaknuti koliko se može. Tako su nam prije govorili da se ne smije približiti puno TV-u, pa mi gledamo sa tri metra da ne nosimo naočare. A naočare prije nije lako bilo nositi jer su socijalni okviri bili Bogu plakat pa djeca sa naočarima kao obilježena bila. Još neke učiteljice u silnoj brizi taktično im govorile da sjede u prvoj klupi jer ne vide, a onda se čudile drugoj djeci što ih zovu "ćoro", poznati bosanski naziv kad se želi uvrijediti neko sa naočarima. Uz ćelo, ćoro, krezo, klempo, i da ne nabrajam, svi mi prođemo tu školu tuzlanske ulice pa ko živ ko mrtav.
Sad kad tjeraju djecu od TV-a ona se premjeste za računar pa pričaj priče, nema više „samo ti ne uči pa ćeš kopati kanale ili čistiti ulice“ nego se kaže „nemoj se igrati na ulici pa ćeš biti čudak, ne daj bože ubica“. Eno onaj što poubija djecu u Njemačkoj, samo se igrao za računarom i to one igre u kojima se samo ubija. Trebali bi i roditelji jednom da prođu kroz igre koje djeca vole pa da vide kako je to kad se satima hoda po krvi i ubija, i to na razne načine, a ona grafika super pa isto kao oprave. Nije to kao kad Tihi i Prle ubijaju Švabe pa se oni okrenu oko svoje ose, kažu joj i padnu, nego se to glave režu, kasapi, rešeta, i da ne opisujem. Pokušala sam ja igrati "Assessens´creed" sve da budem u toku šta mi dijete radi pa se ja zabrinuh još više za sebe, vidim da imam skrivenih mračnih dijelova ličnosti.
Taj ubica iz Njemačke navodno je bio izbačen iz društva. Sve je to sada drugačije, prije nas tjeraju da uđemo u kuću a sad djecu tjeramo napolje. Neka kontejnera, smeća, kola, smoga, samo da se igraju sa drugom djecom, da nisu čudaci koji čim se probude sjedaju za računar.
Kad bolje razmislim ne bi ni mene silili da uđem u kuću da sam imala što ova djeca imaju. A u moje vrijeme je bio crtani u 7 i 15 Tom i Džeri, Kasper, Štrumfovi, film sa Slavkom Štimcem, serija Jelenko medenko, i idi spavaj.
Ovo je uvod a zaplet i kraj priče je – provedimo što više od dana u hodanju.
S.M.
|
