TUZLARIJE - TUZLA DANAS 27.03.2009.
Servisne informacije
.... i malo tuzlarija
Stiže nam petak, moj omiljeni dan još iz vremena kada sam u školu išla. Kakav god je meni valja, a danas je ovako sunčan vjerovatno svima lijep.
Zakazano je niz sastanaka i press konferencija, identifikacija žrtava u Komemorativnom centru i na kraju i premijerno izvođenje predstave „Let iznad kukavičijeg gnijezda“ u Narodnom pozorištu.
Sinoć sam bila u BKC-u na otvaranju TKT Festa. Iako mi je ratnih priča, bijede, vjera i nacija na vrh glave, jako mi se dopala predstava. Dobri su bili. Koliko sam samo puta bila u sličnoj situciji, da neko dođe iz inostranstva pa da se grlim sa nekadašnjom najboljom ili jednom od najboljih drugarica i gušim od emocija, a nakon nekog vremena ide priča mi – vi, probudi se u meni neki inat pa hoću da vidi šta je bilo, da čuje granatiranje, pričam kako sam gladovala u ratu, šta sam preživjela, kako sam se porodila u ratu, ko je od raje ranjen, a ko poginuo. Pričam ne bi li i ona moju bol osjetila, a njoj, nekada najboljoj drugarici, najlakše je da šuti. Ono što nas je vezalo kao da je davno prošlo, ona svoj ja svoj novi život imamo, krećemo se među ljudima koji nas razumiju, koji su prošli isto.
Teško nam je da priznamo da je i onima koji su otišli bilo teško, da su prošli prave ljudske drame i da se neki od njih ni tamo ni ovdje ne osjećaju kao svoj na svome. Teško je priznati da su mnogi, kao recimo ja, ostali jer nismo ni imali gdje otići, nismo ni mogli, nismo imali izbora, a da jesmo, bi li bili ovdje u ratu? Malo je pravih heroja koji su dobrovoljno uzimali pušku da brane svoj grad i zemlju, više je onih koje je sudbina dovela gdje je dovela.
Priče se pričaju, raspituje se o nekima, ironizira o navodnom teškom životu dijaspore i govori da im ne valja vratili bi se i slično. Teško je pričat uz emotivni naboj. Kada nam postane svejedno na nečiju sudbinu i uhvatimo se da smo ravnodušni gotovo i na smrt, na momenat se začudimo pa kažemo „ma nemoj, od čega, u kojoj godini“ i nastavimo svoj dan kao da ništa nije ni bilo, onda smo valjda spremni da s nekim i mirno razgovaramo.
Eto usvojili su nam Budžet Općine Tuzla, a budem li još pisala puno o Budžetu ima samu sebe da kaznim i ništa sebi ne kupim danima. A u komšiluku mi se otvorio novi butik, jedna od onih meni ne baš poznatih robnih marki P.... S.... ali zanimljivih stvari ima, odmah sam ja to razabrala. I nema smisla da mi je butik u blizini, koji je to udar na moj karakter.
Ko god je jučer na vijeću šta predložio u vidu amandmana on je to i povukao. Najsmješniji je bio Ekrem Topić kojem se nikako nije sve poklapalo pa uporno tražio objašnjenja. Ja ne znam je li se on ufurao u ulogu nekog narodnog čovjeka u Vijeću koji priča kako priča ili je stvarno takav. Elem, kad on za govornicom kaže da ga neko PRIPADA budžetom, elhamdulilah, mašala, šućur Allahu i slično, ne možeš se ne nasmijati.
Neće Topić da ga "pripadaju" jer kaže šta se kuka kada imamo više para nego prošle godine misleći na to da je u prošloj godini bilo 66 a potrošeno oko 58 miliona, a ove godine je 63 pa ko veli kad smo mogli onako super proći sa 58 što ne bi i ove godine sa 63. Bilo kako bilo, prođe i to.
Ugodan vam dan
S.M.
|
