TUZLARIJE - TUZLA DANAS 04.04.2009.
Servisne informacije
... i malo tuzlarija
U gradu će danas da bude svečano kao i svaki put kada je neki praznik u pitanju. Polagat će se cvijeće na spomen obilježja, držati govori i čut ćemo nešto o historiji Tuzle.
Na samo spominjanje držanja govora nekima je to asocijacija na nešto dosadno. Čine nam se dugi, a sve što nam je ružno, dosadno, naporno i jeste dugo. Što je lijepo prođe u trenu. U zadnje vrijeme, za što bi prije mislila da će biti dosadno ili naporno, pripremim se kao da mi je to strašno zanimljivo. U fazonu kad sam već tu pa da eto i nešto saslušam, i zaista saslušam, a i naučim svašta. Svaki put nešto novo, neki novi datum, detalj kojeg nisam znala a tiče se grada u kojem sam rođena, u kojem živim, koji je takav kakav jeste, nekada ružan nekada lijep ali moj. Valjda jedini grad u kojem se osjećam kao svoj na svome, imam osjećaj pripadnosti koji mi je u inostranstvu strašno nedostajao. Sve je tamo lijepo, mnogo šta ljepše, sigurno sređenije i uređenije, mnogo šta lakše ali džaba kad se ja osjećam kao da sam u nečijoj prelijepoj kući i samo čekam kada ću ja svojoj da se bacim na svoj udobni kauč ispred TV-a.
E da vidimo šta nam još u gradu ima, sakuplja se hrana u svim većim trgovinama za pse koje se nalaze u Azilu za pse na Paša Bunaru. Kako smo u više navrata pisali, o njima se godinama brine Nevenka Šabić. Pasa je puno, neki su kastrirani neki ne. Cilj je da se kastriranjem tj. kontrolisanim razmnožavanjem smanji broj pasa lutalica. O psima se puno priča ali koliko sam ja pratila o njima se brine samo Nevenka. Sada se pojavila jedna nova organizacija koja joj na neki način želi pomoći, odlučili su da skupljaju hranu i to suhu i konzerve pa će je povremeno donositi u Azil.
Koliko znam za pse koji su gore u Azilu, svaki dan se kuha 500 kilograma hrane, to je ogromna količina, treba tu hranu i nabaviti i za pse pripremiti. S obzirom na dnevnu količinu hrane koja treba psima sumnjam da će se danas sakupiti neka veća količina. Znam ja kako to ide, nekada je teško i za ljude sakupiti a ne za pse, ipak dobro je bilo šta ali nije rješenje. Čim se nešto stalno mora tražiti, moljakati, na duge staze nema od toga ništa, a niti je po meni za pse rješenje da žive ograđeni na goloj zemlji. Kastrirati i pustiti, neka žive slobodno i učiti rano djecu da imaju korektan odnos prema svim živim bićima na ovoj planeti, mjesta ima za sve, ne kaže se džaba, gdje čeljad nisu bijesna ni kuća nije tijesna.
Ugodan vam dan
S.M.
|
