TUZLARIJE - TUZLA DANAS 10.04.2006. Kahva Znam da su kahva i kafa dva naziva istog napitka, naravno tu je i kava, ali kod mene nije tako. Kahva mi je ona što se pravi sporo, natenane, pije lagano sa kockom koja se umače u nju, i srče da i komšije čuju i dođu na kahvu.
Istina, i kafa može da se razvuče, kao u onoj pjesmi "Kafuuuuuuuu mi dragaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa ispeciiiiiiii", pa njegova draga može do Brazila otići po kafu, vratiti se, ručak napraviti a ne kafu, a on će biti do onog uuuuuuuuuu od „kafuuu“.
Kad sam prvi put poželjela da probam tu čuvenu kahvu, rekli su mi narast će ti rep. Ozbiljno sam to shvatila, nikako mi se nije dopadalo da osim konjskog imam i još neki rep, pa i odustala od pokušaja. Drugi put je bilo uspješnije, probala i ostala na probi. Prije toga gledam kako se melje kahva u onom ručnom mlinu, uz priču jedna od prisutnih žena stavila mlin pored pupka i melje. Nakon toga izgubi se negdje i eto je nosi tacnu, na njoj velika džezva, puši se iz nje, fildžani, mijeko i šećer.
Nasula svima i usput kaže da u nekom bosanskim selima, mlada kada donese prvu kahvu, svekrva joj stavi kocku šećera na vrh kahve i gleda koliko će ostati na vrhu. Po toj koju sam ja probala čini mi se mogla sam skakati. Bi mi jaka, prejaka i gorka. Nije to meni kao ni mnogima sjelo odmah.
Takvih kahva sam malo u životu popila, i ostalo mi kao naziv za neko ispijanje s ćejfom, ono kad se ima vremena, priča se bez žurbe, pa se opet sipa novi krug i tako sve dok džezva ne bude prazna. Nisu prije ljudi živjeli bolje, ne znam ni kako su se snalazili bez svih ovih kućnih pomagala, ali jesu znali smirenije, sa više zadovoljsta nešto raditi. Bez žurbe. Kad se jede jede se, kad se pije pije se. Danas je neka trka na sve strane. Svi u nekoj žurbi i opet ne stižemo uvijek sve.
Dogovaramo se za neke kafe danas, sutra, za vikend, pa nikad. Zato je meni sada kafa kao nešto što mogu i s nogu popiti. Kafa kao sjedenje u kafiću s rajom, napitak koji taloga nema, u koji se stavlja sitni šećer. Kod nas u Tuzli kažemo za duplu da je produžena, a ako naručite običnu može vam se desiti da dobijete pri dnu nečega što na kafu liči. Ili malo sipaju ili su im velike šolje. Nije to nikako kao ona ritualna kahva koja se pred nama melje i sprema.
Kažu da ima raznih kahva, doljevuša, dočekuša, razgovoruša, sikteruša i još mnoge druge, a za mene treba dodati i monologušu. Kod mene nije ronjenje nego pričanje na dah, udahnem prije gostiju, pa kad počnem, što su pričali pričali su, jeste da mi poslije treba boca s kiseonikom ali vrijedi.
S.M.
|