TUZLARIJE - TUZLA DANAS 15.05.2009.
Servisne informacije
... i malo tuzlarija
Petak je, 15. maj, vrlo značajan datum za Tuzlu. Ne smijem ni da pomislim šta bi bilo da se 15. maja Tuzla nije odbranila. Svake godine u maju me mnogo šta asocira na to ratno vrijeme, sjetim se Brčanske, a onda svog onog užasa 25. maja kojeg ne može čovjek ni da hoće da zaboravi. Malo potisne, negdje u sebi zaključa, živi, a onda u maju ratne uspomene počinju da naviru.
Nekad sam ljuta, neki bijes osjećam zbog svega što se desilo. Mislim, ko je imao pravo da mi uzme godine mladosti, onog lijepog odrastanja, da me dovede u situaciju da sam gladna, smrznuta, a nije mi to ništa u odnosu na strah. Ko je imao prava da me u strahu drži, da i dan danas ne volim buku, lupanje, ježim se zvuka sirena, a vatromet ne podnosim. Dok neki uživaju ja samo čekam kada će pucanje prestati. Onda me iz ovih misli izvuku misli o onima kojima nisu oduzeli mir nego život i koje su ranili. Šta reći za sve nevine ljude koji su ubijeni.
Muka mi je kad čujem kako se u RS ovaj dan obilježava kao neki dan žalosti. Sramota, vojnike naoružane do zuba oni porede sa civilima. Ne mogu da nam oproste što smo se branili, trebali smo ih pustiti da uđu kako su u ostale gradove ušli pa da rade šta hoće ti "hrabri" vojnici. Rat je stanje u kojem sva pravila dobijaju drugi značaj, brani se život, naš, rodbine, naša kuća, grad gdje smo rođeni. Da je moj otac kojim slučajem otišao u neki grad u Srbiji, stao na brdo pa skidao snajperom civile ne bi mene ni on, rođeni otac, mogao ubijediti da je on mene branio, da je branio sebe. Mediji su svoje odradili, igralo se prljavo ali mozak se ne može isprati onima koji to neće.
Iznervirah se, ne mogu ja o ovome puno, preemotivno je ovo za mene. Čujem jučer Emiru Hadžihafizbegoviću izvađena žućna kesa. Ma sve je to stres i nerviranje, samo udari na organ koji je nekome slabiji.
Maturatni će da plešu danas, baš lijepo, neka im je sa srećom. Malo ćemo i do njih da vidimo kako rekord obaraju. Meni je bilo lijepo na mojoj maturalnoj zabavi, mjesecima sam tražila šta ću obući pa smo se onda baš lijepo zabavili u Hotelu Tuzla u Kristalnoj. Šteta što nije tada bilo digitalnih aparata, slikalo se, a onda se i filmovi negdje izgubili.
Ugodan vam ovaj petak i uživajte danas i malim stvarima koje i čine život vrijednim življenja.
S.M.
|
