TUZLARIJE - TUZLA DANAS 11.04.2006.
Romeo i Julija
Veliku ljubav Romea i Julije, kojoj se i dan danas dive, opisa čuveni Šekspir tako što glavni junaci, kada im je ljubav bila na vrhuncu prestadoše da žive, osim zauvijek u mislima onih koje ljubav kao ljubav fascinira.
Ljuta sam malo na Šekspira što nije dalje opisivao, što me sad ostavi u neizvjesnosti kako bi ta ljubav dalje izgledala? Da je recimo prošlo par godina a Romeo morao na "čekanje", Julija radi "na crno" i imaju bar dvoje djece. Da se ljubav pokaže na djelu. Lekciju kako se zaljubiti svi znamo i to jako dobro, jer ponavljanje je majka znanja, a to smo ponavljali i ponavljali, zaljubljivali se ko zna koliko puta. Tačno znamo drhtaj u stomaku, klecanje nogu, blokadu misli, mozak u kojem postoji samo jedna osoba. To smo utvrdili uglavnom vrlo dobro. Lekcija, ljubav u realizaciji, ljubav na iskušenju, ili pokaži ljubav djelom a ne riječima, ide već teže.
Zašto ovo pišem? Jer mi je dosadilo da stalno slušam ko se još razveo. I onako se slabo ko i vjenčava, a i ti koji se vjenčaju ako izguraju bar 5 godina kucamo u drvo da se ne ureknu. Moć ljubavi su mnogi probali opisati, i uvijek će sve ostati na pokušaju, jer nije se taj rodio ko tu snagu emocija i buru osjećanja može opisati. Ljubavi svaka čast, ali neka je sada malo po strani a da se vratim braku kao braku, nečemu što bi trebalo da njeguje porodicu prije svega. Porodica nama treba, osjećaj da smo dio neke male zajednice, koja je naša oaza mira. Porodica kao baza da izdržimo sve ostalo. Tradicionalista u meni se porodici klanja i divi.
Da li je prije bilo manje razvoda jer je odnos prema razvodu bio drugačiji, jer naročito žena nije imala puno izbora, ne znam, ali bilo bi mi drago da se današnje mlade žene i muževi bore malo više za očuvanje braka kada su već u njega stupili. Nisam ja za život u braku po svaku cijenu, bolji je dobar razvod od lošeg braka, jedino mislim da se ne dižu lako ruke od nečega u šta smo se zaklinjali.
Šekspire li Šekspire zakuhao si ti i previše, a ko će klupko odmotati, ko će naučiti sve Julije da se nose s besparicom i sve Romee sa tuđim Julijama i djecom koja su tu, došla a niko ih nije ni pitao hoće li to.
Dok se ne riješe dileme i trileme neću ja više nikoga pitati kako muž kako žena, pametni su ti Englezi što samo o vremenu pričaju, a kod nas se stalno nešto pita.
Prvo se djeca pitaju "čiji si ti", pa kako u školi, imaš li curu/momka, kako ispiti, radiš li, kolika ti je plata, kada ćeš se udati/oženiti, kada će dijete, kad dođe jedno kada će drugo, sto pitanja u minuti.
Prošle sedmice sam čula za dva nova razvoda. Vrijedno pišemo o broju brakova, radujemo se svakom, a broj razvoda se nekako krije, kakva bi to i bila vijest "u proteklih sedam dana razvelo se 10 brakova", pa je li to za crnu hroniku ili za tabu teme. Zato i dalje ostaje ono, čuješ i šutis, čekaš da dotična osoba sama kaže pa se lafo iznenadimo, kako joj reći da već znamo, a i znali smo prije nje same da se razvodi.
S.M.
|
