TUZLARIJE - TUZLA DANAS 25.05.2009.
Servisne informacije
... i malo tuzlarija
Ponedjeljak je, 25. maj, kao i svakog 25. maja probobudila sam se tužna. Sinoć je u Tuzli bilo olujno nevrijeme, grmilo je i sijevalo, a kiša lila kao iz kabla. Uskoro će biti suha zemlja, pa koga nije probudila grmljavina neće ni znati da je kiša padala.
Nekad mislim, kad je 25. maj, trebalo bi sve u znaku tog datuma da bude, ali eto sve se odvija normalno. Dobijamo pozive za razne presice, život ide dalje za sve žive, mrtvih se sjetimo ako su nam dragi, a ovi koji su poginuli 25. maja na Kapiji baš su nam bili dragi. Ima li iko da ne zna bar nekoga ko je nastradao ili njegovu rodbinu? Svašta smo u ratu proživjeli i slušali, i o ubijenim i ranjenim i silovanim, ali prava bol dođe kad se neko poznaje koliko to god sebično zvučalo. Sve nam nevjerovatno, ne može mozak da primi, čujes 10 ranjeno, neki ubijeni pa ti žao, teško, ali kad kažu da je pogino neko s kim ste u životu stali, pričali, išli u školu, to je neopisivo. Osjećaj da smo to mogli biti i mi, i nama bliski. Koliko je onih koji su bili tu noć na Kapiji i samo malo prije otišli? Nekada me plato ispred Kapije asocitra na veliki šahovsku ploču, te noći su se vođeni nekim silama isto kao figure rasporedili, neki bili sat pa otišli, neko nisu nikako pa se samo pojavili. Ovaj maj boli jer su ubijene najnevinije osobe, omladina koja je izašla malo da se zabavi. Uz njih danas se sjećamo i svih poginulih civila za vrijeme agresije na BiH.
Gledam u Sarajevu danas obilježavaju 25. maj kao Dan mladosti. Društvo Josip Broz Tito to organizuje, i sve je to u redu, sjećajte se i sletova i štafeta ali zar je red sjećati se 25. maja po lijepom kada je 120 kilometara od Sarajeva baš na taj dan ubijeno toliko djece i omladine? Doduše ni mi ne obilježavamo ni Markale ni druge sarajevske masakre ali nemamo ni datuma koje slavljem obilježavamo na dan kada su neki poginuli.
Kad mogu izlolujem se od svega što me na rat podsjeća ali teško je to kad se stalno neki izvještaji pišu o masovnim grobnicama, identifikacijama i zajedničkim dženazama. Kada 25. maj dođe uvuče se ta tjeskoba i tuga u nas pa se ne može ne misliti.
Na kraju svih izvještaja pišemo „za ovaj zločin nije niko osuđen“, tako je i za Kapiju, niko još nije osuđen. Ne zna se ni gdje su oni koji su odgovorni, Novaku Đukiću razvlače suđenje, pričaju gluposti kako nije tehnički izvodljivo da pogine tako puno ljudi od jedne granate. Niko ne može izgubljene živote vratiti ali bar da neko odgovara.
S.M.
|
