TUZLARIJE - TUZLA DANAS 27.05.2009. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Najavili su malo oblaka i kiše, a meni se čini da je i hladnije, neka malo osvježenja.
Danas je sjednica Općinskog vijeća Tuzla, valja slušati a bude tu svašta. Najgore mi je kad dva sata nešto zapisujem, podvlačim i na kraju vijećnici jednoglasno usvoje tačku a prije toga rekao bi čovjek da niko ni s kim ne može.
Gledam u materijalima, vijećnik Mirsad Bakalović pokrenuo inicijativu za pomoć starijoj ženi čija se ruševna kućica nalazi iznad Panonskog jezera i još jednoj porodici čija je kuća u požaru uništena. Koliko sam mogla shvatiti od pomoći ništa jer službe civilne zaštite i stambenih poslova, kojima se obraćao, nisu nadležne. U svakom slučaju lijep pokušaj.
Opet ta famozna nadležnost, trebali bi ispred svake službe da stave spisak šta je u njihovoj nadležnosti pa da nema zabune. Svim ljudima nekad u životu treba pomoć, neki je traže, neki ne. Oni koji je traže imaju mogućnost i da je dobiju. Neki su pravi maheri u traženju pomoći i sve znaju kome se treba obratiti za bilo šta. Ne mogu se nekad načuditi šta sve pročačkaju, apliciraju, javljaju se na neke konkurse. Bogami svaka čast. Isti ti ljudi i kada je privatni život u pitanju za sebe znaju. Pa svi imamo nekoga u porodici kome uvijek treba neka pomoć, kome je nešto loše, za čije se boljke i neraspoloženje zna. Nametnu se, a onda ih i svi prihvate kao nekoga na koga se više pazi. To znaju biti i najmlađa djeca u porodici, ona djeca koja odavno nisu djeca, koja imaju i svoju djecu ali im ostalo u porodici neko dječije mjesto kojeg svi nastoje štititi i ako treba pomoći. Kad god mi padne na pamet da se nekome iskukam ne stignem ni reći šta me muči zaspu me problemima, džaba što ja govorim "halloo baaa, ja kukam, meni je danas teško, mene slušaj". A imaju i oni stubovi porodica koji imaju za sve neko rješenje, uz koje se osjećamo sigurno, svima je ljepše nego tom stubu kome ne smije ništa ni biti. Taman posla, a gdje smo svi mi koji u podnožju stuba skupljamo životnu energiju?
Profesor Predrag Stanković obilježava 30 godina uspješnog rada, meni je on kao neka institucija, ne mogu ni da zamislim da on ne radi niti kako će biti kada ode u penziju, mada sumnjam da će ikad pravo otići. Neće raditi u školi ali sigurno hoće kod kuće. Kad je neko navikao da radi teško se navikne na život bez konkretnih obaveza.
Ugodan vam dan
S.M.
PS
Danas je mom tati rođendan, pa neka mu je sretan! Ako budem njegove genetike ima sa 69, koliko je danas napunio, da hodam uspravna kao bandera. Moj zaštitnik ... kad se samo sjetim kad sam bila dijete pa ga zovem čim me neko pipne, a što ja druge diram nema veze. Stanem ispred zgrade pa se derem „tataaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa“ kao prava tužibaba, a baš mene briga što je on tada bio na poslu.
|