TUZLARIJE - TUZLA DANAS 13.04.2006.
Coco Chanel
Coco Chanel, osim po kreacijama, profinjenom stilu, pamte i po nekim izjavama. Tako jednom poruči ženama da uvijek paze na svoj izgled jer ko zna kada će sresti čovjeka svog života. Da li zbog toga, navike, ili jednostavno činjenice da vole biti dotjerane, mnoge Tuzlanke su baš uvijek dotjerane, nema te situacije koja će neku od tih žena natjerati da izađe neuredne kose, s puknutim čarapama i sl.
Koliko je to izraženo vidjelo se i u ratu, kada su žene gradom hodale našminkane i obučene najbolje što su u ono doba mogle. Koja li je to snaga koja tjera našu ženu da u takvim uslovima misli na svoj izgled, nekada više nego šta će jesti.
Biti žena nije lako znajući šta se sve od nje očekuje, pa na sve obaveze dodati i to da lijepo izgleda, to dobija još jednu dimenziju. A posebno je to u Bosni izraženo, da počnem da pričam o bosanskoj ženi, njenom životu, otežavajućim okolnostima koje je prate od rođenja kroz život do smrti, mogla bih pisati danima, ali neću.
Šokantno je da u nekim demokratskim, razvijenim zemljama, još uvijek postoji razlika u plaćenosti za isti posao muškaraca i žena, naravno u korist muškaraca. Kod nas je ravnopravnost što se toga tiče, problem je samo što se mlada žena, za koju se ocijeni da će evenualno uskoro rađati djecu, gleda kao na nepoželjnu za zapošljavanje, sigurno je da će joj muškarac odnijeti posao pred nosom samo zato što je muškarac.
Ali, to su već ozbiljne teme koje me u ovom momentu ne zanimaju. Ja bih o nečemu drugom.
Zagovarač sam ideje da žene i muškarci ne trebaju ni imati istu platu, žene trebaju imati bar par procenata veću, iz vrlo objektivnih razloga. Skuplje je biti žena. Možda nekim muškarcima nikada nije ni palo na pamet koliko je to skuplje biti žena. Zamislite da probamo napraviti konkretan spisak. Na tom spisku neka budu samo stvari koje muškarac jedino u ludilu može koristiti, dakle isključivo ženske. Prve na spisku mogu da budu svilene čarape kojih se za 30 dana lijepo pocijepa i baci. Zatim su tu troškovi za frizuru, šminku, lak za nokte, ...i ko zna šta sve ne. Gdje su torbe i cipele, bolje da i ne spominjem. Nekako one štikle nestabilne pa ne mogu biti dugo kao muške cipele. Nametnuto nam da budemo sređene, što ja apsolutno podržavam, ali nas ta sređenost košta i ja mislim da je sasvim realno tražiti, zahtijevati i ako treba štrajkovati pod prijetnjom gledanja kolegica na radnom mjestu neurednih, nesređenih, od kojih će se bježati s posla. A zna se da nas za dizanje Bosne na noge puno posla još čeka.
A šta ima gore od nezadovoljne, neuredne, zapuštene žene, koja se smežura kao suha šljiva od tuge a u njoj vri život i potreba za lijepim. Što ja više o ovome pričam sve mi se više sviđa ova ideja.
A vjerujem i muškarcima, ma dobri si oni, samo s njima treba znati, njima treba nježna ali čvrsta ruka koja zna šta hoće, i šta oni hoće, oni su samo nekad zbunjeni. Dok je ovo vrelo i kad se svi ovako fino slažemo, da mi ovo bacimo na papir i evo ruke. Ma ja brate dragi, sve se može kad se hoće.
S.M.
|
