TUZLARIJE - TUZLA DANAS 27.06.2009.
Servisne informacije
... i malo tuzlarija
Neko je teško vrijeme danas, a ko zna, možda je samo meni tako. Kako god, subota je pa će većina manje da radi. Koliko god nam bilo drago kada nema previše obaveza lijepo je raditi pa spadalo to u obavezni ili neobavezni rad. Prvo je lijepo imati posao, od njega živjeti, a dobro je i kada se sposobno za bilo koji rad. Ne daj bože čekati da šta drugi daju mada ima i onih koji to očekuju i kojima se podrazumijeva da neko za njih radi.
Neki dan je bio prilog o nekoj mnogočlanoj porodici bez prihoda, ne znam ni koliko imaju djece, što manje što veće. Prilog bio na TVTK, gledala sam pred kraj, nadam se da ne griješim dušu ali nekako me ljuti kad vidim koliko neki djece rode a nemaju ih čime hraniti a kamoli školovati. Neodgovorno je i prema djeci i društvu, a nekako mi i bezobrazno kad vidim da imaju imalo zemlje a ništa ne obrađuju. Sa malo truda mogli bi bar imati svoj luk, krompir, salatu, bilo šta.
Volim te velike porodice, lijepo je imati puno djece ali samo pod uslovom da im se može obezbijediti pristojan život. Dok na zapadu bogatiji imaju više djece kod nas oni koji imaju solidna primanja ili ih nemaju ili imaju jedno dvoje, a što je neko siromašniji i ne razmišlja da malo kontroliše širenje porodice.
Tako svako dijete započinje život u različitim uslovima što opet utiče ali ne garantuje kako će mu poslije biti. Neki iz tih ekstremno siromašnih porodica završe u Domu za djecu bez roditeljskog staranja pa ih usvoje neki ljudi koji će im pružiti odlične živote uslove, što je vrhunac humanosti, još samo da nema potrebe da se sazna ko su djetetovi roditelji. Većina ljudi ima tu želju da zna ko su, od koga potiču, razumljivo je to traženje bioloških roditelja koliko god po brizi i ljubavi oni pravi roditelji znali osjećati i tugu zbog toga.
Sjećam se vremena kada se krilo da je neko usvojen, o tome se tu i tamo pričalo kao o tajnama pa mi je zbog toga i neobično da se sada o tome puno priča, a još se nisam ni navikla kada mi neko dijete kaže da je usvojeno. Nakon rata je puno djece usvojeno, a valjda su usvojitelje i obavezali da prije polaska u osnovnu školu djeci objasne sve o usvajanju. Vjerovatno su zaključili da je tako bolje, da se izbjegnu krize identiteta i šok ako dijete slučajno sazna, mada mi se čini da je za malo dijete to poprilično opterećenje, a opet, kada je učenje i prihvatanje bilo čega u pitanju najbolje to djeca rade. Bolje od odraslih djeca mnogo šta prihvate i ako smo kao dijete načudnije stvari vidjeli ili doživjeli normalnije su nam nego kad se s njima susretnemo poslije.
Široka i teška tema za dnevno javljanje pa idemo na pozdravljanje i izvještaj o cijenama hrane. Pa tako stigle lubenice, najjeftinije 1 KM po kilogramu. Sviđa mi se što se već godinama može kupiti i kriška ako neko hoće, četvrtina, polovina, a ne mora cijela kao nekada. Pečenjci tri za marku, super su, malo su drugačiji od onih koje smo nekada jeli. Ovi su slatki, ja ih puno posolim i meni dobro a zaista su slatkastog ukusa. Šljive i male kruškice su također prispjele i eto kombinacije za osjećaj kamenja u stomaku, prema tome polako.
Ugodan vam dan
S.M.
|
