TUZLARIJE - TUZLA DANAS 06.07.2009.
Servisne informacije
... i malo tuzlarija
Evo nam jednog lijepog dana. Nekako imam osjećaj da ove godine neće ni biti pravog ljeta, nikako da ono pravo upekne. Znam da se još više kuka kad se jedva diše od vrućine ali ipak u Tuzli bude puno više onih tmurnih, kišnih dana, a tek sivila zimi kada je pojačana zagađenost.
Danas zasjedaju i Vlada TK i Općinsko vijeće Tuzla. Na Vladi će se najviše pričati o budžetu, a mislim da će biti riječi i o zagađenju jezera Modrac. Vrijeme je da konačno čujemo razlog uginuća riba u jezeru. Ipak je to jezero sada izvorište pitke vode. Kod mene je voda stuparska, i odlična je, pijem "iz česme" a oni koji imaju vodu sa drugih izvorišta kažu da im voda nije lijepa za piti iako je bakteriološki ispravna te uglavnom kupuju flaširanu vodu za piće. Samo neka je ima, da nam više ne uvode restrikcije.
Što se tiče Vijeća, ono će o pucnjavi iza "Rome", tj. bezbjednosnoj situaciji u gradu. Od sjednica koje se sazivaju nakon nekog događaja obično nema neke koristi, više se zadovolji forma i eto, obratili su pažnju. Bez oštrih kazni nema ništa, takav smo mi narod, s nama treba strogo.
I dalje se priča o bolesnom doktoru s tim da su se teme pomjerile pa dok jedni morališu i napadaju medije zbog objavljivanja informacije drugi su ljuti jer misle da su informacije zataškane od javnosti.
Moram reći da su ljudi često licemjerni, samo što to teško uviđaju. Tek kada je neko nama poznat u pitanju vidimo kako je to kada se nečije ime razvlači po medijima. Isti ljudi koji bi sad da se o tome ne piše nisu se bunili dok se pisalo o HIV pozitivnoj djecu u Hrvatskoj kad roditelji "zdrave" djece nisu dozvoljavali da zaražena djeca idu s njihovom u isti razred. Nisu se bunili kad se pisalo o prostitutki koja je navodno bila HIV pozitivna, o svima koji imaju virus svinjske gripe i slično. Navodila se puna imena i prezimena i ne znam da je tada ko rekao "de ba ljudi nemojte", zato kažem da nekada valjda nismo ni svjesni lične subjektivnosti.
Da se piše o svemu i svačemo tu dileme nema, odavno se prešla granica dobrog ukusa, tolerantnosti, uviđajnosti i solidarnosi. Imalo bi se o čemo pisati, divnih tema za obraditi, ali eto, crna hronika i skandali prodaju novine, što bi rekli, to se traži.
Što se tiče porodice koja živi na ulici, čim sam sliku vidjela sjetila sam se pokojnog Alojza Knezovića koji je svojim zalaganjem našao smještaj za dva tuzlanska beskućnika. Imao je svojih bisera kao i svi mi, znao je skresati svima i što treba i što ne treba ali se u njegove iskrene želje da pomogne nije sumnjalo.
A sada moda. Pa šta hoćete, da dođete u Tuzlu sa raznih strana svijeta a da niste u toku. Kada vidim naše iz inostranstva ponekad poželim sve one lijepe radnje, onaj nekako drugačiji svijet za koji mi se uvijek činilo da živi slobodnije i punije i opuštenije. Pitanje je da li ćemo ikada uspjeti da se izdignemo od naših "ko je ko fazona" i da li ćemo ikada shvatiti da su ljudi ljudi a neljudi neljudi bez obira na rasu i naciju, koliko god to otrcano zvučalo.
Da se vartim modi, ukratko, mlađi muškarci nose male torbice u fazonu bubrežnjaka ali preko ramena „unakrst“, a djevojke su masovno u dugim šarenim, pomalo hipi haljinama na bretele. Na grudima „žabice“ pa se dole širi, uz to platnene torbe i krupni komadi bižuterije. Vratile su se i „rimljanke“ a „japanke“ su odavno prešle granice plaže.
Eto, u skladu sa mojim pisanjem danas napravite sataraš za ručak.
S.M.
|
