TUZLARIJE - TUZLA DANAS 08.09.2009.
Servisne informacije
... i malo tuzlarija
Ljepše je danas vrijeme nego jučer, više je sunca. Grad je pun naroda, u Tuzli su inače rijetko ulice puste. Stanovnika je sve više, a kada je vrijeme nastave onda dolaze učenici i studenti i iz drugih dijelova TK. Moglo bi se dugo pisati o dnevnoj migraciji stanovništva, neki iz Tuzle a puno više je onih koji u Tuzlu poslom i drugim, nekada i zdravstvenim obavezama i potrebama dolaze.
Djeca čekaju štrajk prosvjetnih radnika koji je najavljen. Sreće veće za djecu nema, to se nikada neće promijeniti. Bez obzira na vrijeme i mjesto gdje žive, uvijek su ljudi isti. Tako i u knjizi „Nigdje, niotkuda“ glavni junak, koji i nema ime, i u knjizi njegov amidža Alija, žive u različitim vremenima, a po načinu života i odnosa sa okolinom vrlo su slični.
Knjigu sam pročitala i ne znam šta da kažem. Da se malo utisci slegnu, mogla bih reći da je roman dobar ali moram priznati da se pitam je li ovaj roman zaslužuje nagradu za najbolji roman u regionu. Znači, najbolji roman koji je izašao u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini u 2008. godini. Vjerovatno se pod težinom autoritetnog imena velikog Meše Selimovića i čitaju nagrađani romani. Možda bi trebalo tražiti i sličnost u pisanju, možda bi tu nagradu trebali dobiti oni koji su u neku ruku „nasljednici“ Meše Selimovića.
Kako što napisah neka se još utisci slegnu, a rado bih čula i mišljenje nekih drugih, da tako kažem, običnih ljudi. Književnici su rekli svoje a između ostalog govorili su i da treba pisati o vremenu kada je u Bosni buktao najnoviji rat. Tužno je konstatovala Julijana Matanović da smo svi mi na ovom području rođeni između dva rata. Sinoć gledam dokumentarne snimke iz drugog svjetskog rata i svaki put kada vidim razorene gradove mislim ima li išta gore od rata. Velika je to nesreća, a opet se bukvalno izazivaju sukobi kao da nikada nije dosta oružja i krvi na Balkanu.
Muka mi je od toga, muka od te spoznaje da ovdje uvijek neko zvecka oružjem, zato mi se nekada odavde bježi jer politika ovdje kvari svu ljepotu života. Bježim nekada i do stvari koje me vesele, neću da se opterećujem pa tako i u knjigama znam tražiti neku ljepotu, ljubavnu dramatičnost i nešto što me ispuni toplinom. Slažem se da se treba pisati o ratu i svemu što donosi, ali neka meni i moje mogućnosti da od toga malo pobjegnem. S druge strane, da nema knjiga ne bi puno toga ni znali, evo recimo ovo što je Sejranović opisao šta se sve glavnom junaku dešavalo u izbjeglištvu, kako se snalazio i šta je radio, pa iskreno, čini mi se da su mi draže moje ratne godne provedene u Tuzli nego one muke u izbjegličkim prihvatnim centima i logorima.
U Tuzli i dalje nema previše aktivnosti. Na lokalnim tv stanicama vidim ima i ramazanski program. Priloga i dobrih i loših, baš sam "uhvatila" kako neki vjernik priča o ljepotama dženeta. Ne znam ni kako se zove niti me zanima ali za ono malo što sam slušala mogu reći, e svašta. Priča čovjek onako kako se djeci bajke pričaju, vidi se da nije ni učen ni kompetentan da on priča o toj temi i šta to zapravo znači. Jedan od boljih bisera mu je bio da se muškarci sa ružnim ženama malo strpe u ovom životu jer ih u dženetu čekaju sve same ljepotice. Nema tanje linije između ljepote vjerskih običaja i budalaština, politike i vjere. Tu granicu je vrlo lako preči i kod vjere i vjerskih programa važi ona „malo je puno“ .
Opet moram reći da su ramazanke super, kupim dok su vruće, poredam po stolu, pa sa svake skinem onu sredinu, to prvo jedem a nekada i samo to. Samo se u toku Ramazana posipaju onim sjemenom, čini mi se da se čurkut zove.
Gore vam je slika Korza da vidite kako je lijep dan i pozdravi iz TZ.
S.M.
Porodilište - u toku protekla 24 sata rođeno je 12 beba, 6 djevojčica i 5 dječaka
Hitna služba - u toku protekla 24 sata obavljen je 121 pregled
Vatrogasci - imali su 4 intervencije
MUP TK - javni red i mir narušen je 6 puta, prijavljeno je 5 krivičnih djela, dogodilo se 6 saobraćajnih nesreća
|
