TUZLARIJE - TUZLA DANAS 27.04.2006.
Stavimo loptu na zemlju
Ne znam kako je do toga došlo ali danas starije ljude gledam na sasvim drugi način. Nekada mi ih je bilo žao, i to samo zato što su stari. Činjenica da je neko star mi se činila dovoljna da mislim da je njima baš teško, nije mi bilo jasno ni koji je smisao života kad se ostari.
Danas kada vidim starije ljude, koji se šetaju gradom i izgledaju mi nekako spokojno, na neki način im se divim, kao da bih im čestitala da su dostigli određene godine a ostali normalni, izgurali sve i evo ih, još imaju razloga za smijeh, jos život žive a ne životare.
Svaki životni ciklus ima nešto dobro, loše je što je malo onih koji su svjesni tog dobrog, stalno se nešto čeka, a u čekanju i život prođe i onda misle „pa ja sam tek počeo da živim“, tačnije, ja sam tek naučio da živim. Mnogi zaista ne znaju živjeti, ne znaju usporiti, stati.
Treba znati staviti loptu na zemlju, i polako dalje, ništa neće pobjeći.
Sahrane ili dženaze, kako hoćete, su prilike kada sretnemo neke koje nismo viđali godinama, ne što ne želimo nego što ne stižemo. Ispriča se tamo svijet, nekada gotovo pa kao da je neka zabava. Dok se zauvijek opraštamo od nekog dragog puno prisutnih imaju jako slične misli a to je „eh što ti je život“, kada se shvati da ni jedna trka nije vrijedna života. Ko se još sjeća oko čega smo svoje živce trošili prije 7 godina, a tijelo se svega sjeća i sve pamti, puni se puni, dok ne pukne.
Toliko muke oko tijela, da ostane lijepo, da bude čvrsto, a šta je sa dušom. Tijelo mora ostarjeti a duša ne mora, neka tijelo stari a duh neka je mlad pa će i nas nekada neko s divljenjem gledati kako ja gledam starije gospođe koje se ponosno šetaju.
Svaki prelaz u novo životno doba donosi preispitivanja, neki okrugli rođendani su prilika da čovjek sjedne i zapita se je li mislio da će sa 25, 30, 35 ... biti tako kako mu je upravo sada. Toliko su nekada čudni, nepredvidljivi životni putevi da nas sve to nekako zbuni i pomalo plaši.
Malo pomalo svega se vidi, čuje, doživi, još da se nauči šta su nam prioriteti. Za koga i zašta vrijedi životnu energiju trošiti.
S.M.
|
