TUZLARIJE - TUZLA DANAS 05.02.2010.
Servisne informacije
... i malo tuzlarija
Evo i mog omiljenog dana, dan pred vikend, duže spavanje, manje posla, više odmora. Lijepo je kada se može vikend iskoristiti da se nešto novo vidi, proba, čuje, ali volim ja i domaću vikend atmosferu i često su mi ta dva dana lijepa.
Treba mi još neka zanimljiva knjiga, nekada sam čitala i što mi se ne sviđa, počnem pa neću da ostavim, a sada sam se valjda i razmazila pa kad mi se nešto ne dopadne, ne ide lako, ili vidim da neke dijelove čitam automatski pa odustanem.
Sin mi za lektiru ima knjigu Miljenka Jergovića "Mama Leone", konačno da mog omiljenog pisca za lektiru čita. Kao i svaki put morala sam ga nagovarati da počne sa čitanjem i kada je konačno pročitao par stranica sav sretan kaže "hej mama, pa ova knjiga nije profinjena kao one druge za lektire, evo i psuju". Šta se može kad djecu privlači sve što izlazi iz okvira školske uglađenosti. Ne treba ništa gledati crno bijelo i izvlačiti iz konteksta, jer neki mogu napisati na desetine knjiga, književnim jezikom ali i bez književne vrijednosti, zato i nije loše uvesti malo fleksibilnosti u školske lektire i tu i tamo pročitati i neko popularno djelo ili nešto po izboru učenika.
Knjiga koju sam spomenula inače spada u knjige kojima me je Jergović oduševljavao svojim stilom pisanja, opisima i razmišljanjima. Iako se i tada moglo kod njega osjetiti određena doza tjeskobe, tuge, depresivnosti, bile su to knjige koje u dušu diraju čovjeka. Par priča iz knjige "Inšallah, madona, inšallah" i nakon bezbroj čitanja ganu me tananošću opisa velikih ljubavi.
Iako je stariji od mene, kada čitam njegove knjige tako mi je blizak taj čovjek i ta generacija koja može da dijeli život na prije i poslije rata. Žao mi je što to što ga tišti sve više isplivava i u njegovoim knjigama, sve je više političkih analiza. "Ruta Tannenbaum", "Glorija in excelsis", "Dvori od oraha", "Srda pjeva u sumrak na duhove", sve te knjige obiluju i opisima raznih ratova vođenih na ovim prostorima, žrtvama, analizom multietničkih društava, nekada i filozofiranjem zbog kojih stičem utisak da mu je pisanje kao ventil za njegovo pronalaženje sebe, koji kao da nigdje više nije prispio. Ne snalazi se kao Hrvat u Bosni, ni Bosanac u Hrvatskoj, i gotovo opsesivno teži miru kojeg teško pronalazi.
Na moju veliku žalost u novije vrijeme pomalo i fula sa nekim člancima koje po meni ne bi trebao ni pisati jer mi je razočarenje kada se spušta na nivo analiza loko političara u stilu "Uneredila se Kosorka".
Jergović je javna ličnost pa se o njemu može i pisati ali ono što je mene potaklo da se prisjetim njegovih tekstova je spoznaja da je puno ljudi koji sad već spadaju u ljude srednjih godina, koji su puni neke životne gorčine, pesimizma, cinizma, totalno razočarani i pomalo izgubljeni. Koji bez ikakve krivice nose to breme prošlog rata na svojim leđima i ne znaju gdje i kako dalje. Izgubili volju, motiv, a i nadu. S tugom primjećujem razliku između pripadnika iste generacije koji su se srećom spasili odlaskom na vrijeme u inostranstvo, koji su znatno opušteniji i veseliji jer bar nemaju egzistencijalne probleme. A ti su problemi oni koji čovjeka ubijaju u pojam, uništavaju mu samopuzdanje i počinje da se osjeća nesposobnim što nije rješio nešto što su u inostranstvu recimo uradili prije 15 godina. Naravno, ponavljam nije sve crno bijelo, i nema govora da je ovdje svima loše a u dijaspori dobro. Poznati su meni mnogi slučajevi ali eto pričam o mogućnostima ovdje i tamo.
Vraćam se opet na temu sina, da ne počnem i ja filozofirati, a od toga mi je još samo gore pametovanje. Dakle, taj moj sin mi jučer pred spavanje kaže da mi je zaboravio reći da je razrednik poručio da dođem zajedno s njim u školu da porazgovaramo. Razlog je taj što je kao "štrebere iz prve klupe gađao žitom" još je dodao da nije on nego je neki drugi dječak koji je i donio kukuruz za pravljenje kokica valjda.
Pitanja su tu mnoga otvorena, je li stvarno zaboravio, je li laže da je lažno optužen, a i šta od mene sad razrednik očekuje. Roditeljska verzija je ili "znam ja svoje dijete, ne bi on to nema govora" ili meni bliža poznata ulizivačka metoda "hvala vam što se mi rekli, porazgovarat ću, ne znam šta se dešava" i bla bla, sa osmjehom sve saslušaš a misliš "pa dobro čovječe jesi li ti išao u školu i zar bar nekad nisi neki nestašluk uradio". Kod mene je svaki flomaster bio pokvaren jer se nađe neki dječak da mu treba pa da malim papirićima gađa raju iz razreda. Šaralo se po stolovima i stolicama, pričalo, galamilo, i evo nas, uglavnom spadamo u normalne koliko god taj pojam širok bio.
Ma nekad mi je čak i drago da mi nije dijete previše mirno, ta djeca su vječito na nečijoj meti. Ništa, valja mi obući kostim za roditeljski pa ići klimati glavom, a da me neko pogrešno ne shvati, obavljen je razgovor iz moje nadležnosti i rekla sam sve što jedna majka treba da kaže. Sve je to život i još su mi i slatke takve roditeljske brige, kakvih ima.
Baš sam se raspisala, puna ja elena pred vikend, kao da sam pila Red Bul, a nisam.
Htjela sam još napisati nešto za Gornju Maoču. Od kako je bila akcija u kojoj je učestvovalo više od 600 policajca stižu reakcije i saopštenja. Vjerovatno će o ovom slučaju još dosta da se priča, već imamo više verzija. S jedne strane veliki broj naoružanih policajaca, a s druge uhapšeno 7 osoba, s jedne pronašli veću količinu naoružanja, s druge par lovačkih pušaka i noževa. Udruženja novinara se oglašavaju zbog osude napada na novinare od strane vehabija, a s druge strane tvrde da je policija pretresala i prijetila maloljetnoj djeci. Sve to budi s razlogom interes javnosti pa ne bi bilo loše i objaviti neutralnu analizu akcije sa konkretnim podacima.
Neću više, uživajte za vikend.
S.M.
Porodilište - u toku protekla 24 sata rođeno je 12 beba, 4 djevojčice i 8 dječaka
Hitna služba - u toku protekla 24 sata obavljena su 93 pregleda
Vatrogasci - imali su jednu intervenciju
MUP TK - javni red i mir je narušen 3 puta, prijavljeno je 12 krivičnih djela, dogodile su se 2 saobraćajne nesreće.
|
