TUZLARIJE - TUZLA DANAS 03.05.2006.
Hošaf od avokada
Nekada se u BiH nije moglo u svako godišnje doba kupiti razno voće i povrće. Znalo se kada šta prispjeva, svako doba imalo je svoju voćku. Proljeće nam je donosilo mladi luk, salatu, špinat, pa mladi krompir i to onaj čija se tanka kožica struže a ruke danima budu crne. Male mrkvice, jagode, prvo stidljivo ponegdje na tezgama, poskupe u početku a onda samo jagode, pa trešnje, višnje, na svakom koraku. Jagode posebnog ukusa, najviše su dolazile iz Čelića. Kada se pojavi nar ili šipak, lubenice i pečenjci, šljiva, mušmula, znalo se da je kraj ljeta. Svoje vrijeme je imao i paradajz i krastavac i kupus, sve ostalo. Uvozno voće su bili limun, narandža i banane. Južno voće, obično viskokih cijena, nije se kupovalo bas često. Voće koje nosimo nekome u bolnicu ili banane za djecu.
Već nekih možda 6-7 godina u Tuzli se mogu u svako doba godine kupiti i jagode i paradajz i krastavci i mladi luk, i sve sto hoćemo.
Nije to onaj krastavac kojeg ne možemo nekad ni u ruku uzeti jer je bockave kore, uz svaki kupimo i rizik hoće li biti gorak. Ovi uvozni su glatki, svi isti, kad se proba sam gotovo pa ukusa i nema, isto je i sa paradajzom. Dokaz da izgled vara, savršeni izgled kao iz dječije slikovnice a ukus se ne može definisati, ni slatko ni slano, ni kiselo ni ljuto. Zajedničko za svo to voće i povrće je da su lijepog izgleda, vještačkog okusa, i brzo propadaju. Što im je bolja abmalaža sve brže propada. Imaju one kruške, na svakoj je naljepnica, svaka je u nekoj mrežici, izgleda kao plastična a do kuće je već pokvarena.
Razumijem ja da hoće naš narod svašta probati, i mango i kokos i papaju i avokado, šparoge .. i sve što ranije nije imao priliku, ali ne mogu shvatiti da između naše jefinije domaće mrkve, koja doduše nije onako kao one iz uvoza, već očišćena, nego one naše bosanske uvrnute, na kojoj se vidi u kakvoj žilavoj zemlji raste, i uvozne, bira ovu drugu. Čudne su mi i cijene. Dok su nekada davno naše žene na dnu korpe stavljale luk i krompir a na vrh banane da se vide kad čaršijom prođu da za banane imaju, sada su banane jaftinije od jabuka, nekada i duplo. Banane su najeftinije voće ali vam zato treba dosta da izdvojite za suhe šljive koje su stigle iz neke daleke zemlje. Pa zar mi nemamo šljiva? Ako šta imamo to je šljiva, ili to sve u rakiju ode, bilo kako bilo, ako vam padne na pamet da pravite kompot iliti hošaf, jefinije je da napravite od avokada.
Kampanja „kupujmo domaće“ je počela da budi svijest našeg naroda, pa okreću artikle po radnjama, gledaju ko je proizvođač. Izbor svega je toliki da me nekada glava boli i poželim one naše male radnjice gdje se zna da ima šampon od breze ili koprive, jabuke ili kruške, paradajz ili krastavac, jednu vrstu kajmaka, i sve ostalo najviše po dvije vrste.
Da mi je nečemu da se obradujem, da me nešto oduševi. Ništa me više i ne čudi, pogledam zamrzivač u kojem se hladi meso od noja, hobotnice, školjke, odresci morskog psa i samo prođem, ništa mene više niti može iznenaditi, ni oduševiti ni začuditi. Ubili su u meni radost prvoj ranoj voćki, onu ushićenost kad vidimo jagode pa kažemo ... stigle jagodeeeee. Uzmem onu jednu najveću, umočim u puno šećera pa zagrizem samo vrh, pa opet u šećer i tako s uživanjem do zadnje.
Pored ovog silnog šarenila voća i povrća iz svih mogućih krajeva svijeta ja željna mladog krompira, koji izgleda kao da je neko klikere po tepsiji prosuo, tako si mali, slatki i okrugli.
S.M.
|
