TUZLARIJE - TUZLA DANAS 16.03.2006.
Od Šaćira do Piketa
Nedavno smo pisali o "Šaćiru" pa nismo mogli a da ne spomenemo i "Piketa", i legendarni put od jedne do druge lokacije koji se u toku jedne noći bezbroj puta prelazio.
Slučajno sam jučer bila tamo pa evo par slika koje će možda nekima evocirati uspomene, mada više nije kako je nekada bilo. Krene se od "Šaćira" pa kroz školsko dvorište OŠ "Džemal Mandžić". Nekada je ograda imala jedan otvor, tu bi ušli, pa kroz dvorište prema "Piketu". Cijelo dvorište oivičavali su jablanovi koji su poslije posjećeni. Sada su zatvorili ogradu i ne može se prolaziti kroz otvor na njoj, ali svakako nam to više i ne treba. Od školskog dvorišta išlo se dalje prema jednom prolazu do glavne ulice.
Jučer, kada sam vidjela jedno specifično suženje u prolazu do glavne ulice, stvarno sam se iznenadila koliko je to usko. Velika je sreća bila sresti nama posebno zanimljivu osobu baš kod tog suženja jer prođemo tik uz nju. Naravno, i ta "sreća" se mogla namjestiti ubrzavanjem ili usporavanjem koraka.
Nakon što se dođe do glavne ulice, skrene se desno do "Piketa" u velikoj masi svijeta. Tu se ostane malo, obiđe koji krug i onda neko kaže "hocemo li do Šaćira", i tako cijelu noć.
Samo oni koji su prolazili taj put znaju o čemu ja ovdje pišem, ostali su vjerujem zbunjeni izlaskom koji se sastojao od obilaženja krugova i hodanja od jednog do drugog mjesta, ali eto, jedno ljeto tako je bilo.
Neki zbunjeni mojom pričom iz prošlosti, a ja zbunjena pojavom da se sada sve više narodnjaci slušaju. To je nekada bilo nezamislivo, znalo se ko šta sluša. Samo su se roditeljima opraštale tu i tamo sevdalinke a mlađi su od te muzike, a tek od novokomponovane, bili operisani. Sada nije rijetka pojava, vidjeti mlade osobe, obučene po posljednoj modi, na semaforu čekaju "zeleno" a iz kola trešte narodnjaci da fasade sa zgrada otpadaju. Pa da bar sevdalinke slušaju. Ne znam šta se desilo ali sretna sam što sam bila pošteđena raznoraznih turbo folk i šta ti ja znam kakvih nota.
S.M.
|
