TUZLARIJE - TUZLA DANAS 30.06.2010.
Servisne informacije
... i malo tuzlarija
Zadnji je dan juna, pola godine je iza nas. Opet se potvrđuje ona "dani nekad dugi ali godine lete".
Sunce se pojavilo i odmah ptičice cvrkuću, kad kiša pada samo se čuju vrane ili neke druge, ne baš lijepe ptice.
Kao što vidite na slici, nakon što su žardinjerama za cvijeće ogradili košarkaško igralište kod Općine, stavljena je i zaštitna mreža. Sada je djeci ljepše i ne moraju da trče za loptom na ulicu koje nekada i nesrećom završi, pa je mreža vrlo korisna.
U Gimnaziji ove godine najvjerovatnije neće biti matematičkog smjera, navodno nema dovoljno djece, a i inače će biti manje odjeljenja. Prava je navala bila na Gimnaziju (mislim na Meša Selimović) i Medicinsku, a kada i tu ne ide sve glatko sa popunom kako li je tek u manje popularnim školama. Djece sve manje, a škola i smjerova više.
Neki od nastavnika muku muče sa fondom sati, a jednan od predmeta gdje je tako je informatika. Nije li to zanimljivo, nešto što je sadašnjost, sigurno i budućnost, malo se izučava, svedeno na dva sata sedmično. Zato se predmeti koji su stvar prošlosti ili, po meni, manje bitni kada su poslovi u pitanju, i dalje forsiraju.
Primjera radi, kod nas djeca historiju izučavaju pola osnovne i u svim srednjim školama manje ili više. Svaki put prelistam udžbenike, i svaki put se baš tom iz historije čudim, nešto se u detalj opisuje, krene ono od Kulina bana ali kada dođe do naših dana, e onda se to gotovo sve preskoči pa novije historije gotovo nema. Sve je po sistemu, e nemoj o tome, uvrijedit će se ovi, ne spominji ni to, ne ide u korist onima, o tome šuti neće proći udžbenik, i sl.
Za taj isti premet nikada se neće staviti prof. matematike koji eto ima afiniteta i voli historiju, priučen i sl, ali u našim školama informatiku može da predaje maltene ko hoće. Uslov je da je završio fakultet da bi predavao ali koji, više manje. Zato je to kod nas jedna od najpotcjenjenijih profesija, kojom se bave mnogi i time ruše temelje struke, a koliko, to se vidi tek kada se ode izvan granica BiH.
U svakom slučaju žao mu je što se i taj, i drugi premeti koji mogu djeci osigurati neku budućnost, ne izučavaju više. Neki dan na promoviranju doktora nauka, rektor Univerziteta u Tuzli Tufekčić kaže da i pored velikog broja profesora i asistenata njima nedostaje još trećina kadra koju moraju angažovati da dolazi sa drugih univerziteta. A niko ne priča koliko ih tu predaje na katedrama koje bi se hladno mogle zatvoriti. Ne što je to neki bez veze smjer nego što ga je već završilo niz generacija koje nemaju posla i što zakonski nije regulisano mjesto gdje će raditi.
Nezaposleni defektolozi su jedan od primjera za to. Posao defektologa obavlja neko drugi ili niko, za njih mjesta u školama nema, u Domu zdravlja ih ne treba previše, i eno ljudi na birou, ali kako ugasiti smjer i ostaviti one koje tu rade bez posla? Zato stižu generacije novih i zaista se čudim zašto to iko upisuje, a zna da mu na stotine kolega nema posla.
Profesor turskog jezika u Tuzli, gradu u kojem se već godinama u svim osnovnim uči prvo engleski pa onda njemački, sa francuskim već ide teže u srednjim školama, nema dovoljno zainteresovane djece. Znaju i oni da je engleski glavni, a ostalo gotovo egzotika. Trebamo li imati generacije profesora turskog jezika za slučaj da možda neka delegacija iz Turske stigne, ili da drže privatne časove, budu turistički vodiči, zaista šta? Pa su tu i generacije sociologa, a moram reći i novinara.
Zbog štancanja novinara bez sagledavanja mogućnosti za njihovo zaposlenje već ih je i previše nezaposleno. A i ti koji su zaposleni često rade u lošim uslovima za male, nerijetko i za nikakve plate. Ostala mi je u glavi izjava diplomiranog žurnaliste koji je nakon više mjeseci nedobijanja plate rekao „bio bih sretan da svaki mjesec redovno dobijem 400 KM“, što je najtužnije i bio bi, a baš ta minimalna očekivanja, dovele su do situacije da novinari loše kotiraju i da mnogi vlasnici ili direktori medija razmišljaju u stilu „ako ti nećeš ima ko hoće“. Nije zanemarljiv ni motiv i stimulans u svakom poslu, pa kada se na nekoga galami, vrši školski primjer mobinga, ne izvršavaju osnovne obaveze, onda nije ni čudo što se srozava i kvalitet završnog proizvoda, a to je - vijest.
Vrlo su skupe reforme školstva, ali baš zato treba "tri puta mjeriti a jednom sjeći" kada se uvode novi smjerovi i predmeti, da se ne dolazi u situaciju da se djeca od malih nogu maltretiraju sa nekim predmetom ili obaveznim obdaništem jer eto i to je prilika da rade vaspitači.
Da li roditelj ima novaca za obdanište, ima li dijete nenu ili nekoga drugog da ga čuva, i to je manje važno neka ga u obdaništu, neka sluša o svemu, ne mora ništa naučiti neka uči, neka bude djelić mozaika našeg školstva u kome su djeca prilika za posao generacijama i generacijama profesora raznih predmeta. Dešava se da godinama budu na Birou i da ih vrijeme pregazi, i na kraju teško i loše rade, razumljivo. Šteta što se ne ulaže više i u prekvalifikacije a sve u cilju smanjenja broja nezaposlenih koji je zastrašujući.
Da se odmaknem od teme pa kažem da mi se sviđa onaj baner CCI-a na vrhu Tuzlarija. Baš sam razgledala sve za Tuzlanski kanton, pa vidim, mnogo se planiralo a malo, govotovo ništa realizovalo. I pored toga za oktobar nemam nikakva očekivanja – ostaje garant sve isto.
Ugodan vam dan.
S.M.
Porodilište - u toku protekla 24 sata rođeno je 18 beba, 11 djevojčica i 7 dječaka
Hitna služba - u toku protekla 24 sata obavljeno je 129 pregleda
Vatrogasci - imali su 3 intervencije
MUP TK - javni red i mir je narušen 3 puta, prijavljeno je 8 krivičnih djela, dogodilo se 9 saobraćajnih nesreća
|
