TUZLARIJE - TUZLA DANAS 08.05.2006.
Sunce, sunce čekam te
Ako se uskoro u ovoj Tuzli ne proljepša vrijeme ja ne znam šta ću.
Tuzla u kotlini i još tone, pa gdje to ima, od ovoliko mjesta na svijetu ja se baš rodih u gradu koji tone, a s njim bogami i ja. Šta da radim?
Da se probudim treba mi dobar pogled kroz prozor. Gdje su oni prozori s reklama? Oni dugi bar 2 metra, otvaraju se sami, priđe žena prozoru, tek iz kreveta a sva svježa, našminkana, nasmijana, vedra. Pogled kroz prozor kao iz bajke, udahne i počinje joj najljepši dan u životu. Pije neki voćni jogurt a ne treba njoj ni jogurt za onako lagan dan. Nije ni čudo što kod nas za doručak jedu pite i uštipke, valja ovo izdržati, tj. izdurati. Sve ove kapi kiše .... prve vijesti su nam umjesto jutarnje gimnastike, toliko se puta trznemo, uhvatimo za glavu, presjeće nas u stomaku, da nam druga aktivnost i ne treba.
U tuzlanskim stanovima je tako hladno, po pričanju ostalih, iz kreveta se diže od 15 minuta do sat, toliko treba da se skupi hrabrost da se noga ispod jorgana izvuče i spusti na led ledeni pod. Hrabri ustaju odmah, da se riješe, a drugi su oni koji ponavljaju još minut, još dvije, još pet.
Svake godine, ali baš svake nakon 15. aprila, tj. prestanka grijne sezone zahladni i onda se jedno mjesec dana vučemo po kući umotani u deke i obučeni u dvije trenerke. Obnavljamo garderobu, jer ona koju operemo ne može da se osuši. Ko li je odredio da nam baš 15. aprila prestane biti zima. Mi smo kao pokusni kunići, do 15. aprila sobna temperatura je 30 stepeni a nakon 15. je oko nule, i šta kažu analize, evo ih miču se, evo vidi hodaju, čeliče se.
Tako da o onom otvaranju prozora s reklame nema ni govora, usput, radije navučem zavjese da ne gledam ništa. S jedne strane prvo vidim peškire, i ono što lijepo kažemo veš na štriku komšinice, a s druge kolonu automobila, u svakom nervozan vozač. Sedam ujutro, nije ni oči otvorio a usta bogami jeste, pa na našem, psovkama bogatom jeziku, sjeti se svakoga i svačega. Umjesto cvrkuta ptica, kod nas nema ni onih s ptičijom gripom, šuma mora, mene bude vozači.
Hoće li to sunce, treba mi da se probudim, razbudim, nema ništa gore nego loš dan u Tuzli, to se najviše 3 dana može izdržati i svijet postane nervozan, mislim još nervozniji, inače smo jedinica za nervozu.
Joj a vremena za Prvi maj, pa ono je stvarno bilo tragikomično, je li moglo više kiše pasti? U ovom maju pade kiše za godinu, kao da je neko razbijao kišne oblake i sve ih iznad Tuzle parkirao.
A da nacrtam po prozorima, sunce i cvjetiće, more i ptičice? Vi koji niste sada u Tuzli uživajte, sigurno je da vam je bar vrijeme bolje. Kako li je onim našim momcima koji su u pustinji, bar ove kiše nemaju.
Nakon kiše dolazi sunce, znam i čekam ga, da mu nešto kažem.
S.M.
|
