TUZLARIJE - TUZLA DANAS 06.08.2010. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Petak je onako, nema ni sunca ni kiše, sve je moguće. Ovih dana potpuno razumijem kakav je neko kada kaže da je kao vrijeme ili kako vjetar puše. Sa ovim ljetom se više ništa ne zna, čas je ovako, čas onako, sve mislim kako li je onima na moru, čeka se odmor cijelu godinu, izdvoji novac a onda gledaj u nebo hoće li ili neće kiša. Valja se pomiriti da nema više ni stabilnih ljeta ni zima.
Poročitala sam jutros komentare na jučerašnje slike Tuzle. Pakosti na račun Tuzlarija nisu ništa novo, a šta se može, za dobrim konjem prašina se diže, ali je apsurdno da nam se osporava pravo da volimo svoj grad. Nego, zaista se pitam jesu li u pitanju ljudi koji nisu iz Tuzle, ili puno mlađi pa ne znaju za Tuzlu od prije 20 godina, ili je u pitanju prizemna kritika radi kritike u funkciji napada na sadašnju vlast.
Za razliku od nekih dobro se sjećam Korza kad je to bila mračna pustara. Niko tu nije ni prolazio ko nije morao, pola kocki nije bilo, tek pokoja radnja, bez onih bašti kafića u sredini, osvjetljenja. Bankerova ulica koja je sada vrlo lijepa, gdje je "Roma", knjižare, butici, zgrade uređenih fasada, bila je jedna od najružnijih ulica a u samom centru grada, sa prosjacima na svakom koraku, u napuštenim zgradama živjeli su uglavnom Romi koje su poslije preselili. U parku nije bilo cvijeća a ni ljudi, obilazio se u širokom luku.
Slana Banja se nakon rata doslovno preporodila sa svim onim uređenim zelenim površinama, asfaltiranim prilazima, izgrađenim novim restoranima, vrlo lijepim spomen obilježjima. Banja je postala mjesto gdje je lijepo prošetati bez straha. Sjećam se drugarica iz Srednje medicinske škole koje su imale praksu na Gradini pa su se plašile u po dana Banjom proći. Kuća plamena mira, jezera, uređeno dječije igralište, bosanski ćilim, svemu daju zaista drugu sliku.
Do skora Tuzla nije imala ni jednu modernu zgradu, ni jednu jedinu zgradu na kojoj su koristilo fasadno staklo. Zgrada kao ona na Korzu, Titanik, nisu postojale. Dugo godina najzanimljivija zgrada u Tuzli bila mi je Zvijezda i zgrade „sisare“ na Slatini. Sve ostale su ličile na sklepane radničke kutije za spavanje jer je istina da se uz Tuzlu dugo dodavalo da je industrijski, radnički grad, što smo i dalje ali ipak imamo gdje stati pa se eto i slikati. I ovi što sada kritikuju, stanu pored jezera, na novom trgu, Korzu, pa se slikaju.
Do skora je većina Tuzlaka ložila a sada je grijanje stiglo i do najstarijih visinskih naselja. Da ne pričam o višegodišnjim restrikcijama vode na koje se brzo zaboravilo.
Tuzla je grad koji volim jer mi je rodni, kao i mojima, ne mogu a da se ne vežem za nju pored oca koji kao fanatik skuplja sve stare slike grada. Zbog toga su mi poznati i stari objekti, koji su nažalost srušeni zbog tonjenja, ali isto tako mi je poznato i kada je glavna ulica imala dvije trake, kada nije bilo asfalta u sada velikim naseljima. Nas u Tuzli je dobro zeznulo i slijeganje i rat, kao da smo išli dva koraka naprijed jedan nazad ali ipak, po meni samo čorav ne vidi da ipak idemo naprijed i da Tuzla nikada nije bila ljepša. Pa nekada su nam Elma i Tuzlanka bili pojam robnih kuća. Nije bilo ni velikih tržnih centara, a da ne pričam o salonima automobila.
Treba biti realan i grad posmatrati kroz ono što je bio i što je sada, Tuzla vjerovatno nikada neće biti velegrad pa su i poređenja sa takvim gradovima smiješna. Posebno me iritiraju zlobnici koji su otišli iz Tuzle i nikada se neće vratiti, a prvi su u redu za kritiku.
Moram da se osvrnem i na Nesima Tahirovića. Kao umjetnika izuzetno ga cijenim, ispred njegovih dijela u upravnoj zgradi bolnice ili pozorištu, uvijek zastanem, tekstove o njegovim izložbama i jubilejima rado objavljujem, ali ima mi u tom čovjeku nešto iritantno. Vječito kuka, kritikuje i kao da očekuje da mu se cijeli grad treba klanjati. Nije jedini, ima još umjetnika, sportista, koji koliko im god nešto priznaš hoće još, smatraju se valjda nekim višim bićima. Nekad mi nije jasno ni šta više očekuju, da se sve ulice, škole zovu po njima, da se svaki dan na TV-u o njima priča, ne znam da bi i tada bili zadovoljni.
S druge strane koliko je doktora koji život nekome spašavaju, koji evo ovog momenta rade komplikovane operacije koje mogu samo oni, iza kojih su godine i godine školovanja, učenja, rada, a ko za njih zna, šta se po njima zove? Koliko ih je u ratu radilo besplatno, koliko je života spašeno, a niko ih i ne spomene.
Mlada je, svega joj je 19 godina, karatistkinja Sinbre, mislim da se zove Larisa Berber, dopalo mi se kada je prije par dana rekla "bez obzira na državu koja nam ne pomaže meni ostaje moj uspjeh". Ljudi, prije svega zbog sebe, mnogo šta rade, i lijepo je kada neko to vidi, lijepo i kada se zahvali, prizna, ali ne treba očekivati ništa više, bolje je tako, manje je frustracija. Puno je onih u ovoj našoj maloj Tuzli koji se osjećaju zaslužnim za mnogo šta, ponavljajući to postižu kontra efekat.
Baš sam se raspričala, ali morala sam malo, ugodan vam dan
S.M.
Porodilište - u toku protekla 24 sata rođena je 14 beba, 9 djevojčica i 5 dječaka
Hitna služba - u toku protekla 24 sata obavljena su 173 pregleda
Vatrogasci - imali su 3 intervencije
MUP TK - javni red i mir je narušen 1 puta, prijavljeno je 7 krivičnih djela, dogodilo se 10 saobraćajnih nesreća
|