TUZLARIJE - TUZLA DANAS 24.05.2006.
Moluhe kod bazena
Bagerom na baštice
U ratu, kada se zatvoriše svi putevi, naš snalažljivi narod poče da se dovija na razne načine da preživi. U nekad lijepe dnevne sobe unosili se šporeti na drva, prodavalo sve što se moglo za malo hrane, mijenjalo zlato za šećer. Duga je to priča, šta narod sve izmisli da preživi.
Malo pomalo ogoliše se okolna brda, sjekla se drva da se ima čime ugrijati, na nečemu grah, rižu ili prohu napraviti. Uporedo sa golim brdima počeše da niću male baštice. Poče zemlju obrađivati i onaj ko zna i onaj ko nikada lopatu ne uze u ruke. Malih baštica bilo je na sadašnjim travnjacima, na svakom mjestu gdje se moglo nešto posijati i posaditi. Od drveta napravili stolove i stolice, neki i male šupice, i tako godinama, malo se radi, malo sjedi. Prođe i rat, otvoriše se putevi, prvi konvoji donesoše hranu ali ostade navika, posenno kod penzionera, da svakog proljeća obrađuju zemlju i raduju se plodovima koji niču u malim bašticama.
Već treći dan ruše se bašte i male šupice, na Moluhama pored bazena, na nekim je već bio nikao luk. Na tom dijelu zemlje bašte su uglavnom imali stanovnici tri bijela nebodera na Ircu i zgrada popularno nazvanih "esovi". Kažu da su ih već upozoravali da ne siju ništa, kažu i da je ova akcija koja se sada sprovodi trebala biti završena prošle godine, kažu i da je zemlja Rudarskog instituta i da može s njom da raspolaže, svašta kažu ali opet nekako se srce stisne kada se gledaju bageri kako krče bašte koje su neke u ratu spasile a poslije bile mjesto gdje se druži, piju kafe i razgovara.
S.M.
|
