TUZLARIJE - TUZLA DANAS 26.05.2006.
Nesanica
Sigurno vam se svima desilo da vas par dana muči nesanica. Ja sam upravo sada žrtva nesanice, ne mogu da spavam, neće san na oči pa neće, već treću noć. Savjeti koje stalno slušamo izgleda da važe za cijeli svijet osim za mene. Brojim ovce, po jednu, pa po dvije, pa parne, neparne, pa krenem od 100 dođem do nule, pa opet do sto, zaključim da baš lijepo brojim, znam do sto, ali sna nema. Gledam u plafon, mislim ono crno u mraku što kontam da je plafon, sva sreća da je mrak inače bih sigurno vidjela da treba da se kreči, da neka vrata od ormara nisu skroz zatvorena a to bi me mučilo više nego glad u svijetu, ili ne daj bože da šta viri iz ormara.
Ne kupam se u mlijeku ni u vodi sa ružinim laticama, ali se nekada kupam u ljekovitom čaju. Ustvari, meni to liči na običnu kamilicu ali i kamilica je ljekovita, zar ne? Volim da se kupam u vodi koja nije topla nego vrela, to jest, da se pomalo kuham. Čim se voda malo ohladi ja dodam još vreliju, kao da sam u prošlom životu bila Eskim pa mi nikada vreline dosta.
Sve su to čajevi za lijepe snove, oni će nam pomoći da zaboravimo na sve probleme, i da shvatimo da je lijepo i što samo ležimo u kadi, kao rukom odnesena jedna po jedna teška misao nestaje. Tako piše. Ko li piše sva ta upustva, mora da je neki dobar psiholog koji zna kako kod čovjeka sugestija radi, a posebno kod mene. Ako na šamponu piše da je za volumen kose meni će kosa biti kao kod lava iz Opstanka, sve ja to fino pročitam i usvojim.
I tako čitam i vjerujem u to, naivna ja vjerujem ali moj mozak ne vjeruje, ne može njega niko ni u šta ubijediti. Pa kad on skonta da ima razloga da ne spava nema te kupke, kašike meda, šolje mlijeka (to preskočim), brojanja ovaca i slično, koji će njega uspavati. A tek savjet da se misli o lijepom. Kad treba, ništa lijepo mi ne pada na pamet, a kad ne treba, eto lijepih misli.
Čitala sam jednom davno (inače sve sam čitala davno, op.a) da kad covjeka muči nesanica on ima osjećaj da se strašno pati i da oka nije sklopio cijelu noć. Međutim, kada su postavili kamere i snimili te koji tvrde da njima san na oči neće, ispostavilo se da nakon 15-tak minuta gužvanja čaršafa zaspu i spavaju k´o topovi, usput i hrču i smiju se u snu, ali kad se probude kažu da su slomljeni i da ništa nisu spavali.
Tako i ja možda, lažem ovdje svijetu da slabo spavam, možda je kod mene posteljina onako sama od sebe izgužvana, to je ona krep koja se svakako ne pegla, kod mene se još malo pa neće ništa ni peglati, samo mrko pogledam i sve se ispegla samo.
Ovce večeras neću brojati, neke ću druge životinjke, neke uspavljujuće. Da mi je biti kao mačka, to je životnja koja se najbolje zna opustiti, ona kada je na suncu, kao da neko krpu baci, kao da nema kostiju sva je ona u nekom smiraju i prede.
Meni treba prvo sat da smirim noge i ruke, noge hodaju, usta pričaju, ruke kucaju, ne da meni đavo mira.
Evo sada je 22:09 još malo pa počinjem brojati prvi čopor mački pošto me ovce neće, pa ću da predem i mjaučem a nadam se jednom zzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz do zore.
S.M.
|
