TUZLARIJE - TUZLA DANAS 01.06.2006.
Ženski časopisi
U svim takozvanim ženskim časopisima prodaju nadu da će žena biti ljepša i sretnija samo ako posluša one njihove savjete. Divim se zaista svima koji mogu na nekih 100 stranica napisati tako divne stvari. Zar poslije uopšte imate neki problem?
Ovdje se uz naše, puno čitaju hrvatski časopisi, a i svi drugi, da sad ne pravimo oko toga selekciju. Tu ćete naći savjete kako da od dvije stvari u frižideru napravite bogovski ručak, probala jesam ali dok ja ne zavrnem rukave i ne kupim dobro povrće i meso, nema od ručka ništa. Što kažu, nije ručak kad se za drvo ne može zavezati. Što se tiče garderobe opet ista priča, ako ne znate šta ćete obući, zavucite se u neki stari ormar (to mi imamo bar 5 ormara) i izvucite s dna stari džemper, e onda zakačite neku aplikaciju i nema, to je kao s modne piste. S kosom, tenom, linijom, sve isto.
Usput se nagledate lijepih slika, sjeti se čovjek valjda vremena kada su mu slikovnice čitali, sve lijepo, ljudi, kuće, priroda, i na kraju se počinjemo i osjećati bolje.
Zovu ih ženski časopisi a malo koje muško neće prelistati, ako ništa da vidi koju glumicu, pjevačicu, a možda koji pročita čak i horoskop u koji naravno ne vjeruje. Čuj ženski časopisi, a čiji su onda oni koji se štampaju na tako ružnom papiru da ti poslije smrde ruke, papiru koji se nekad koristio da se prozori peru, dok nisu izmislili ove sprejeve pa samo špricaj, a ono skida i staklo a ne prljavštinu.
Zato nema kod mene ženskih časopisa, šund literature i sličnog kategorisanja koje oni što se prave pametni napraviše. Ako ima nešto što će nekoga pola sata odvući od problema na poslu, turobnih misli, onda bih ja svakom onom laganom časopisu dala još po jednu nagradu.
Ja najviše slike gledam, tekst mi ide malo teže, to je za mene viša matematika, ko s kim, gdje, kako, nekako nije mi to zanimljivo. Nekada davno kada sam bila gotovo dijete, a mislila da sam sa 12, 13 godina najodraslija osoba na svijetu, zanimalo me i koji glumac plombu gdje ima, a sada nekako sve to dodijalo. Čitao se tada ITD časopis za mlade, poslije se pojavi i Super ITD, na većem A4 formatu. Bio je i BRAVO, pa se posteri lijepili po zidovima soba. Svašta je tu bilo, a na zadnjim stranicama slali slike dvojnika. Sramota me reći ali ja i moja dobra prijateljica napisale pismo jednoj djevojci koja se prijavila kao dvojnica Bo Derek, pa joj napisali da je ista Vo Direk, pa se smijali i smijali, ali sva sreća pismo nismo poslali.
Ko zna šta li je bilo sa te dvojnice poznate glumice, taj časopis je prestao izlaziti, ne znam gdje ga se i sjetih, pojavili se neki novi i neka ih, neka ima svako sebi koje štivo naći.
S.M.
|
