TUZLARIJE - TUZLA DANAS 07.09.2012.
Servisne informacije
....i malo tuzlarija
Hladno je jutro. Zadnjih par dana padne i nešto kiše, jučer sam uspjela i pokisnuti ali što se tiče usjeva šteta je već učinjena, nema pomoći. Ipak, neka kiše, neka pročisti vode i natopi zemlju. Na zadnjem Vijeću su govorili o mogućnosti pokretanja novih klizišta u slučaju da imamo veće padavine. Nadam se da nisu u pravu, zemlja mi se čini previše suha da bi kiša izazvala pomjeranje blokova. U Zenici stalno zemljotresi, prestao svijet i pričati, valjda se tlo smiri prije ozbiljnijih posljedica.
S obzirom da je održano zadnje Općinsko vijeće Tuzla, malo ću više o tome, dok mi je u glavi. Dakle, bilo je priče o obuci stanovništva kada su u pitanju požari, zemljotresi i slično. Predsjedavajuća Madina je rekla da je protivpožarna obuka, koja je za zaposlene obavezna, toliko formalna da ona i pored obuke nije sigurna da li bi znala rukovati aparatom za gašenje požara. Generalno, svijet takve stvari ne shvata ozbiljno, desi se da neko održi neko predavanje jer se mora, radnici slušaju jer moraju i usput se smiju jer im godi promjena pa se zezaju dok traje obuka. U pravu je dr. Mladina kad kaže da je to previše formalno, jednostavno se kao i mnogo šta kod nas – samo odradi, pa kad se šta desi ljudi ni osnovne stvari ne znaju.
Vijećnik Edis Bajić rekao je da se zadesio na jednoj ekskurziji u Italiji za vrijeme zemljotresa i da djeca nisu htjela da napuste objekat dok ne operu zube, ne obuku nešto što žele i slično. Ima dovoljno primjera u prilog potrebe da se preventivno djeluje edukacijom stanovništva kada su elementarne nepogode u pitanju. Možda nekoj političkoj opciji dam ideju, šta mislite, samo da ne me pozovu na kakvu obuku, ja djelujem iz pozadine.
Nisam završila o Vijeću, krenulo me, nadam se da vam nije dosadno. Već duže se u Tuzli, i ne samo u Tuzli, bore sa nelegalnom gradnjom. Na taj način su izgrađeni mali, veliki i bezobrazo veliki objekti. Neke je i nužda natjerala da zaobilaze zakon ali neke bezobrazluk i pohlepa. Dodavali i nepotrebne spratove slijedom razmišljanja da je šteta velike kuće rušiti. Mnogo se radilo na legalizaciji bespravno izgrađenih objekata, mnogi su naknadno legalizovani. O dodatnim olakšicama bilo je riječi i na zadnjem Vijeću pa su neki predlagali da im se ukinu sve takse.
Meni je to van pameti, kao da pozivaju građane da bespravno grade. Jer neko ko radi sve regularno, dobro će živaca potrošiti dok sve „izganja“ a da ne pričam što će se naplaćati svega i svačega. S druge strane, neko bez trzavica napravi kuću na terenu koji je vrlo rizičan pa ga sad oslobodi i taksi.
Na kraju su vijećnici usvojili zaključak da se pokrene inicijativa prema Vladi i Skupštini TK za izmjenu Zakona o uslovima i postupku legalizacije bespravno izgrađenih objekata u cilju bržeg i efikasnijeg provođenja postupaka i povoljnijih uslova za legalizaciju. Dalje se traži od resornih općinskih službi da još jednom sagledaju mogućnosti uvođenja olakšica za podnosioce zahtjeva za legalizaciju.
Vezano za ovo temu još da dodam da je recimo na Boriću nelegalna gradnja najviše uticala na pokretanje klizišta. Kuće, groblja, mezarja klize zbog preoterećenog zemljišta koje je i onako nestabilno. Jesam za pomoć građanima ali nisam za nagradu bezobraznom ponašanju.
I sada skroz druga tema, otvoreni Književni susreti. Bez govora, sve počelo sa promocijom kao uvodom u dalja dešavanja. Na prvoj promociji knjige Srđana Srdića, dok je autor čitao odlomke iz priče "Komarci", moram reći da sam se sjetila kako se promocije knjiga često vežu za ljubitelje "lijepe riječi".
Fraza je to koja se često ponavlja još iz vremena kada su pisani romani koji zaista jesu puni prelijepo napisanog teksta, bez obzira na tematiku. Uglavnom, u priči ima svega osim lijepih riječi, a u onom malom prostoru Međunarodnog ateljea “Ismet Mujezinović”, u kojem su sjedila dosta ozbiljna lica, neke riječi si mi dobro odjeknule i zaškripale. Kada sam priču čitala kod kuće već je zvučala drugačije.
I sam autor ima neki glas koji daje svemu drugačiji ton. Uglavnom, Susreti su otvoreni pa će biti priče o svemu. Kulturnih dešavanja kao i političkih neće faliti jer danas zvanično kreće i izborna kampanja. Biće veselo.
Što se tiče frke sa Abdulahom Sidranom, zaista ne znam šta mu je trebalo da prijeti i tužbom jer je navodno njegova knjiga eliminisana iz konkurencije za nagradu.
U prvom reagovanju Sidran je izjavio:
- Ja sam se u životu nadobijao toliko nagrada da mi ta tuzlanska, niti ikoja njoj slična, stvarno ne treba i ništa ne znači. Jeste neskromno, ali se mora kazati kako je moj ugled i značaj neuporedivo veći od ugleda i značaja te nagrade! Ako malo bolje razmislite, shvatit ćete da ona meni nije, a ja njoj jesam potreban. Zašto? Zato da bi se izvukla iz blata u kome se valja godinama, upravo zbog nepravičnih, nekompetentnih i ponekad bezobrazno ignorantskih odluka žirija
Nakon par dana promijenio je mišljenje da mu ne treba tuzlanska nagrada, presavio tabak i napisao pismo Imamoviću u kojem sada ne govori da je eliminisan iz konkurencije već energično protestuje što njegova knjiga nije među onih pet u užem izboru za nagradu pa kaže:
Prinuđen sam da podnesem prigovor i da energično protestujem zbog načina na koji je došlo do toga da se među imenima petorice autora čiji su romani ´odlukom žirija´ ušli u uži izbor za ovogodišnju nagradu Meša Selimović – nije našlo i moje ime. Ta je ´odluka žirija´ i proceduralno i suštinski – sporna i problematična. Moj roman Otkup sirove kože selektor za BiH (Emir Imamović) kandidirao je tako što ga je izdvojio na prvo mjesto liste od pet romana bosanskohercegovačkih autora. Nikako se nije se smjelo dopustiti da odluku o eliminaciji moga romana predsjednik žirija dr Zdenko Lešić donosi sam, bez prisustva ostalih članova žirija i bez rasprave koja bi takvoj odluci morala prethoditi! Koja to normalna pamet može prihvatiti skandalozno ´obrazloženje´ da Otkup sirove kože „jeste dobra knjiga, ali nije roman“?
Bila sam na press konferenciji kada je žiri obznanio svoj izbor 5 knjiga, rečeno je da odluke nisu bile jednoglasne, a gdje piše i da moraju biti. Nije književnost matemetika pa da se po tačno određenim parametrima može izračunati vrijednost svake knjige. Ono što je bitno za ovu priču jeste to da niko od članova žirija, ni lično ni putem saopštenja, nije izrazio nezadovoljstvo radom žirija ili ukazao na samovolju predsjednika žirija, na koju ukazuje Sidran tvrdnjom da je predsjednik žirija, akademik Zdenko Lešić, eliminisao njegovu knjigu sam, bez prisustva ostalih članova žirija i bez rasprave.
Imena članova žirija, u kojem su osim Lešića i Predrag Matvejević, Mirjana Đorđević, Irfan Horozović i Andrej Nikolaidis, previše su mi jaka da bi svi, bez pogovora i prigovora, pristali da bilo ko donosi odluke u njihovo ime, pa makar to bio i akademik Lešić koji je na navedenoj press konferenciji rekao:
- Nakon što su regionalni selektori (Emir Imamović za BiH, Jagna Pogačnik za Hrvatsku, Vladimir Arsenić za Srbiju i Pavle Goranović za Crnu Goru) izdvojili ukupno 16 romana iz prošlogodošnje idavačke produkcije, žiri je u višekratnom upoređivanju i usklađivanju pojedinačnih kritičkih sudova, u dva kruga glasanja prihvatio činjenicu da je među predloženim romanima tolika tematska, stilska i žanrovska raznolikost da je nemoguće u njihovom procjenjivanju zauzeti iste kriterije. Svjesni da se svojim konačnim izborom ogrešuju o neke autore, čija djela također zalužuju nominaciju za nagradu, kao i o neke autore čija vrijedna djela, nažalost, nisu ni ušla u konkurenciju, članovi žirija su slobodno i bez ikakvih pritisaka iznutra ili sa strane, slijedili svoje književnokritične preference, svoje principe i svoja uvjerenja.
Da bi Sidranova tvrdnja kako je Lešić sam donio odluku bila tačna onda bi morala biti laž javno izrečena Lešićeva tvrdnja o višekratnom upoređivanju i usklađivanju pojedinačnih kritičkih sudova članova žirija i dva kruga glasanja. Ne mogu da zamislim da bi Predrag Matvejević, Mirjana Đorđević, Irfan Horozović i Andrej Nikolaidis prećutali takvu laž i da se ne bi oglasili prije Sidrana.
Slijedom navedenih činjenica (za druge ne znam), imam utisak da akademik Abdulah Sidran nije sa njima posve upoznat, samo onoliko koliko je bilo potrebno da bude doveden u sumnju da se sa njegovim imenom manipulisalo i da ga se navede da reaguje kako je reagovao. Na stranu sve drugo, u toj reakciji mi najviše smeta što su Predrag Matvejević, Mirjana Đorđević, Irfan Horozović i Andrej Nikolaidis, svedeni na osobe bez imena, obraza i ponosa.
Čim je nešto nominirano treba vjerovati i da je dobro, sigurno je kvalitetno svih 17 romana predloženih od selektora BiH, Hrvatske, Srbije i Crne Gore. Od njih 17, prema izjavi člana žirija Nikolaidisa, diskvalifikovana je samo jedna knjiga, i to ne Sidranova već roman crnogorske spisateljice Ksenije Popović, koji je objavljen 2012., pa po propozicijama nije mogao učestvovati u izboru. To nedvosmisleno znači da je Sidranova knjiga bila u širem izboru i da voljom žirija nije ušla u uži izbor od 5 knjiga za nagradu.
Bilo kako bilo čini mi se da je svojim reagovanjem Sidran napravio reklamu Tuzli i Književnim susretima, a sebe uvalio u nešto što nije na nivou njegovog književnog imena.
Pozdrav
S.M.
Porodilište - Podaci nisu dostupni
Hitna služba - u toku protekla 24 sata obavljeno je 139 pregleda
Vatrogasci - imali su 3 intervencije
MUP TK - javni red i mir je narušen je 6 puta, prijavljena je 9 krivičnih djela, dogodilo se 12 saobraćajnih nesreća
|
