TUZLARIJE - TUZLA DANAS 25.03.2014.
Servisne informacije
.... i malo tuzlarija
Lijepo je vrijeme, vedro ali je sunce zubato pa se treba i toplije obući. U Tuzli ništa posebno, stigla političarka iz Njemačke pa obilazi predstavnike Skupštine TK, Općine, a ima namjeru i da popriča sa vođama demonstracija.
Bez obzira što takve posjete mogu biti i korisne i dobronamjerne, uvijek mislim kako bi to izgledalo da neki naš političar ode malo da vidi šta se to dešava u Grčkoj, Njemačkoj, Francuskoj, Turskoj i da ne nabrajam gdje sve bude demonstracija. Ne mogu to ni zamisliti.
Kako su se početkom rata pojavili prvi stranci na njih smo navikli i ništa ne ide bez njih. Čak i kad oni ne dolaze ili se ne zanimaju za nas, mi ih tražimo, zovemo, molimo, tužakamo.
Ako se naša zemlja može uporediti sa djetetom, a stranci sa roditeljima, bojim se da nećemo nikad stati na noge i odrasti, previše računamo na njih, Međunarodnu zajednicu, svijet.
Za posebnu priču je postepeno smanjivanje prisustva međunarodnih institucija i organizacija. Kad su počeli sa zatvaranjem kancelarija u Tuzli i manjim mjestima, svi koji su mogli krenuli su za njima jer bez njih za puno ljudi nema posla. Kako je nekima upala kašika u med kad su početkom rata počeli da rade za bilo koju humanitarnu organizaciju. Poslije su se samo šaltali gdje se bolje plaća.
Raspisah se, a o današnjoj posjeti nema šta puno ni da se napiše. Bila, popričali, otišla, i to je to.
Često primijetim da vrijeme leti ali ne mogu da vjerujem da je prošlo deset godina od kako sam dobila novu ličnu kartu i da baš ovaj mjesec moram da vadim novu. Dobro se sjećam koliko sam se načekala u redu i kada sam konačno dobila novu ličnu da sam rekla kako će se za deset godina bar srediti da se ne čeka satima u redu. A sad ako nije gore, bolje nije sigurno. Zanimljivo je još da su na tada novim ličnim kartama ljudi na slikama uglavnom ozbiljniji i ružniji nego u prirodi, a ja sam ispala tako dobro da me mama jedva prepoznala. Ne znam kako ću se rastati od stare lične i slike. Vidi se da iver ne pada daleko od klade, kad su bile one stare lične, male bordo knjižice, moj tata je donio svoju sliku kad je imao jedno 20 godina da mu tu stave, kao nije se puno primijenio, pa smo dugo slušali kakva je žena na šalteru drska i bezobrazna, i da se on morao ponovo slikati.
Na jednoj od današnjih slika se vidi i čovjek koji obrađuje zemlju. U ratu su se motike uhvatili i neki koji nikad nisu radili na zemlji. Nužda je natjerala da se uzgaja gdje god i šta god se može. Mnogi su se oko tih baštica i družili, pa su i poslije, kada više nije bilo potrebe, nastavili da rade i druže se. Ni danas nije neobično da se baš u samom gradu vidi paradajz, luk ili nešto drugo. Neka, neka se svijet i zabavi, a ima i koristi. Meni to nije ružno za vidjeti, posebno kada ljudi to fino srede.
I dok ja pišem o svemu pomalo, već se znaju imena novih ministara, poslije ćemo o tome. A najgore je kad zovu 15 minuta prije pressa, ne može se na sve stići. Nervira me i što se nešto razvlači sedmicama, a onda se objava organizije za 15 minuta.
Pozdravi
S.M.
Porodilište - u toku protekla 24 sata rođeno je 18 beba, 10 djevojčica i 8 dječaka
Hitna služba - u toku protekla 24 sata obavljena su 193 pregleda
Vatrogasci - u protekla 24 sata nisu imali intervencija
MUP TK - javni red i mir je narušen jednom, prijavljeno je 12 krivičnih djela, dogodile su se 4 saobraćajne nesreće
Darivanje krvi - U Poliklinici za transfuziologiju Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla, dana, 24.3.2014.godine krv je darovalo 25 davaoca.
|
