TUZLARIJE - TUZLA DANAS 01.09.2006.
Malo tuzlarijanja o reklamama
Reklame koje možemo pratiti na našim programima su često u stilu ne zna čovjek da li da se smije ili plače. Ako postoje niskobudžetni filmovi onda biće da postoje i niskobudžetne reklame, snimane amaterskim kamerama i naravno sa glumcima amaterima. Pored reklama česte su i ankete građana našeg grada. Nakon tih anketa ljudi se pitaju pa gdje ja ovo živim. Da svijećom traže ljude i izmišljaju šta će neko reći ono se ne bi smislio.
Ali da se vratim reklamama. Korisno je da su zbog njih ljudi počeli zdravije da se hrane, pristojno jedu i šute, a ne da jedu i gledaju TV, kako kod nas mnogi imaju običaj, sačuvan iz djetinjstva kada smo ostajali sami u kući pa gledali TV prije škole, jeli u dnevnoj sobi i uživali što mrvimo bez opomena.
Naime, veliki procenat reklama se odnosi na sredstva za održavanje čistoće ljudi, životinja, kuća i svega ostalog. Pa kada u po ručka vidite sredstvo za čišćenje WC-šolje, s tim da prikažu sliku prije i poslije, prije je šolja najvećeg pesnita ili gursuza na svijetu, a poslije nova šolja iz prodavnice, odjednom izgubite i apetit i hrabrost da ponovo pogledate na TV. Mada su reklame nekada mila majka koja nam hrabrost treba za gledanje Vijesti i Dnevnika.
Tako sad svi znaju šta kupiti za razne fleke i flekice. Djeca mogu da se valjaju u sokovima, čokoladama, raznim slatkišima i onda sva sretna trče mami koja ih dočeka sa najširim osmijehom i kaže da se ne brine jer ima ona najnoviji ovaj ili onaj deterdžent.
Stavi majicu u mašinu i ona izlazi čišća nego nova kada je bila. Meni svaki put padne na pamet kako to da stavi samo jednu majicu u mašinu ali takve su te mame sa reklama, nisu oni slušali Milku Planinc o štednji i stabilizaciji.
Pošto ja nisam imuna na uticaj slatkorječivih priča, sve do danas sam vjerovala da su ti super deterdženti stvarno efikasni. Trebalo bi mi dva sata da pokušam opisati nastanak jedne fleke na tepihu, pa neću, samo ću reći da me nije zabrinula ni sekunde, imala sam u glavi niz deterdženata sa reklama.
Kupim prvi, upustvo pročitam pažljivo, kažu da se čita pažljivo, čitala sam na glas, da šta ne promakne ali kako god okrenem svede se da nanesemo sredstvo na mrlju, sačekamo 5 minuta i kada se vratimo mrlja će nestati, za tvrdokornije mrlje postupak ponoviti.
Postupak sam ponavljala dok deterdžent nisam potrošila i odustala, kupim novi, ali bez uspjeha. Počnem da se žalim svima i dobih 4 savjeta da kupim Vanish uz komentar, pa kako to ga nisam odmah kupila, a nisam jer košta 13 maraka pa sam malo odugovlačila.
Elem, ponovo čitam upustvo, na jezicima znanim i neznanim da budem sigurna. Pošpricam mrlju čekam i ništa, dosjetim se da umjesto nježnog trljanja budem malo grublja, pa uzmem i ribaču četku, špricala i ribala dok mi se ruka nije ukočila. I sada je ukočena, kucam lijevom, deterdžent od 13 maraka, je moram priznati djelovao na fleku, samo na neki neobičan način, razlila se, nekako je promijenila oblik a bogami i veličinu, sad više ne mogu da je sakrijem saksijom kad gosti dolaze, trebat ću bar fotelju staviti.
Fleka je tu ali nema jedne šare na tepihu. Stvarno ne znam kome da se obratim, imam ukočenu ruku, fleku zavidnih dimenzija, 20-tak maraka manje i osjećaj nezadovoljne mušterije.
S.M.
Priredio(la): V.K.
|
