TUZLARIJE - TUZLA DANAS 03.09.2006.
Početak školske godine
Kao i svake godine, iako se osim udžbenika, školski pribor, sveske i torbe mogu nabaviti tokom cijele godine, vikend pred školu je određen za nabavku svega potrebnog za male i velike đake.
Na svim mjestima, gdje prodaju potrebno za školu, sve je puno roditelja i djece. Iako se pojedninačne cijene nekih artikala čine izuzetno jeftine, kao mala sveska 0.20, drvene bojice od 0.70, okviri za sveske od 0.15 maraka, kada se kupi sve potrebno, početno oduševljenje istaknutim reklamnim ponudama "najjeftiniji školski pribor" splasne.
Tako će za jednog osnovca roditelji izdvojiti oko 110 KM za udžbenike (udžbenici su oko 10 KM), na to treba dodati za svaki predmet bar dvije sveske, solidne su oko 2 KM, olovke, bojice (drvene, voštane, vodene...) tempere, blokovi za crtanje, plastelin, ljepilo i druge stvari koje nastavnici traže, svako za svoj predmet, kao pribor za geometriju, riječnike za strane jezike, patike za fizičko koje se koriste samo za fizičko. Ako djetetu treba i školska torba, bez 200 do 300 KM ne može se opremiti jedan osnovac. Ako se ima više djece, pa još ako je jedno u srednjoj školi a drugo na fakultetu, školovanje za naše bosanske uslove postaje prevelik teret.
Da su neka bolja, da ne kažem pametnija vremena, mnogo šta bi se moglo i olakšati roditeljima. Recimo da se konačno definiše šta to naša djeca treba da uče i kako da se zovu pojedini predmeti. Pa da određeni udžbenici i autori budu zastupljeni bar par godina. Da djeca mogu i naslijediti koju knjigu od starijeg brata i sestre. U puno razvijenijim zemljama, kao u nekim njemačkim školama, udžbenike obezbijeđuje škola, djeca dobiju stare knjige, knjige stare i po deset godina a izgledom očuvana kao da su nove. Pa kada mogu bogatiji da koriste stare knjige zasto ne bi i naša djeca? Sviđa mi se i što knjige ostavljaju u školama, a nose samo sveske i školski pribor, pa djeca ne nose torbe teške preko 5 kilograma od kuće do škole svaki dan.
U svakom slučaju bez obzira na sve teškoće, kojih možda djeca nisu ni svjesna, a roditelje baca u brigu, neka je našim malim i velikim školarcima sretan početak nove školske godine. Ocjena nije mjerilo znanja ali neka imaju puno petica i dolaze sretna iz škole.
Bez obzira na cijene školskog pribora jedno se mora priznati, a to je veliki izbor prekrasnih stvari za školu. Gledajući sve te divne sveske, pernice, torbe... ne mogu se ne sjetiti vremena kada sam ja išla u osnovnu školu. Vremena kada su gotovo svi dječaci u razredu imali istu smeđu torbu sa sličicom Mirka i Slavka a djevojčice sličnu, u nekoj "ženskoj" boji. Sveske od nekog ružnog papira koje na sredini imaju nemaštovitu "kocku" u koju se upiše ime, prezime i razred. Uz sveske i udžbenike roditelji nam kupe i onaj pak papir u plavoj ili bijeloj boji da umotamo knjige. Kako se umataju, učili smo na domaćinstvu, predmetu koji mi je još znao i koristiti u životu. Pernice gotovo sve iste, a najbolja je bila ona drvena sa kliznim poklopcem, pa kada ona u toku nastave padne na pod to je bilo kao da bomba padne. Na fizičkom, kao vojnici, svi isti, bijele majice i crveni šorcevi, patike najsmješnije što postoje ili one crne kao baletanke, dobri si bili i oni ženski šorcevi - gaće Yasa. Poredamo se u vrstu po visini pa čekamo ono "na parove razbroj se". Sjećam se kada se pojavile pernice na dva sprata a sada evo imaju i na četiri, i to imaju i hemijske olovke i nalivpero, a nama su govorili da se od toga kvari rukopis. Evo, sada u prvom osnove imaju komplete šestara a ja sam imala takav tek u petom, a prije toga onaj što se u njega stavi olovka, koja naravno stalno klizi pa se mora umotati papirom. Bilo je i neke ljepote u toj uniformisanosti đaka, gotovo istom jednostavnom priboru.
Ipak, ne mogu da se ne divim ovom priboru koji sada imaju u ponudi i dođe mi da kupim sebi blok, svesku sa uskim i širokim linijama, ove šarene olovke, neobične gumice, da me želja mine.
S.M.
Priredio(la): S.M.
|
