TUZLARIJE - TUZLA DANAS 25.09.2006.
Što ja volim rođendane, čudo jedno
Prvi radni dan ove sedmice u Tuzli je osvanio baš lijep. Jutra i noći su hladni a dani su divni. Znate one dane kada je baš lijepo, nije ni previše toplo, a ni hladno, narod šaroliko obučen, od onih kojima je još žao ljetnje garderobe pa nose lagane stvari do onih koji su već i čizme kupili pa ne mogu dočekati da ih obuju, pričaju da im je zima a samo što toplotni udar ne dobiju.
Svi imamo neki svoj stav kada su rođendani u pitanju, neki vole dječije i smatraju da su proslave rođendana samo za djecu, nekima je svejedno i ne pridaju mu neki značaj a ja, moram priznati da puno volim rođendane. Volim i tuđe ali što je meni drago kada je meni rođendan, čudo jedno. Ustanem pa se nešto lijepo osjećam, zvoni telefon, čestitaja mi rodbina i prijatelji, a meni drago pravo.
Svaki rođendan slavim, nema meni ništa draže nego dobiti poklone, pa ono otvaranje, ma ja bih da mi zamotaju bilo šta, neka mi poslije kažu da moram i vratiti samo taj dan kada mi je rođendan da ja imam šta otvarati.
Cijeli dan provedem u nekom kuhanju i spremanju. Priča mi je baš providna, vjerujem da su svi shvatili da je meni danas rođendan. I jeste danas je, rodila sam se na današnji dan u jedan sat, neću reći i koje godine. Navikavam se, možda će baš ova godina biti ta koju ću ja govoriti još puno godina. Kao moja tetka koja se još malo pa sa mnom izjednačila po godinama, smanjuj smanjuj i eno je u cvjetu mladosti.
Kažu nepristojno je žene pitati za godine, kriju ih neki i muškarci i žene, a meni opet nekad drago reći da imam više koju godinu pa se ljudi čude i kažu ... aaa k'o bi rek´o, pa dao bi ti bar 6 manje a ja umirem od smijeha.
Kupujem ja juče sve što mi treba za tortu i vidim one svjećice za djecu, i odjednom dobijem želju da stavim svjećice na svoju tortu. Da se zezam, odlučim da kupim jednu trojku i jedno X da mi je lakse puhati kad nema X, nisu predvidjeli da neko lažira godine. Ali, nikako se meni ne odustaje od svjećica, da se narod smije danas kad dođe, i mislim, kad nema u brojevima idem ja one male. Kupim jedno paklo, vidim puno svjećica, dođem do kase i dok čekam u redu vidim 16 komada, brzo ja po još jedno paklo i opet mi koja fali, pa odem u treću radnju da kupim još jedno, ušla u kuću i toliko sam se smijala da su mislili da mi je pozlilo, k'o kontaju, hoće to u ovim kasnim tridesetim.
Idem sad da dovršim tortu, moram je dobro nečim pojačati, da stavim čitave bademe ili orahe da bude bolja nosivost, kud nisu izmislili neki armirani šlag. Valjda će izdržati. Dobro je, nisam pušać, kapacitet pluća mašala, kad ja puhnem i vatru sunem ..... samo da danas ne oplačem kako me smijeh uhvatio.
Nego, i brinem se nešto, ako ko od djece u ovom dijelu grada slavi rođendan teško će naći svjećice, ja sma pokupila sve godišnje zalihe. Hajde djeco, male vage, ne ljutite se i dođite mi na rođendan.
Meni neka je sretan rođendan, a vama svima neka bude lijep ovaj dan i da mogu rado bih vas kroz monitor počastila.
S.M.
|
