TUZLARIJE - TUZLA DANAS 27.09.2006.
Zemlja krajnosti u svemu, takva je i takve ljude rađa
Ako putujete prema Bosni iz pravca zapada, recimo krenete iz Austrije, a okolo sve fino i uredno, od miline samo gledate. Stižete u Sloveniju, još se dobro drži, vidi se da kopiraju Austriju i slični su po stilu uređenja dvorišta, onda stiže Hrvatska, već lošija, i eto i nas.
Meni je najgore što je između lijepih i manje lijepih gradova u Bosni nekako sve zapušteno i djeluje ružno. Nekada je i tragikomično. Da mi je samo znati ko se dosjeti ograde od starih radijatora, nije to jedna ograda pa da se neko čudi, ima njih puno. Uz ogradu od starih radijatora mogu se vidjeti i dvorišta i kada u njima, i to zidana. Šta će kada u dvorištu ne znam ali stvarno je stavljaju, a i keramičke pločice umjesto fasade. I stari bojler pretvoren u kantu za smeće. Osim ograda od radijatora imaju i one od vrata automobila, neke su od vrata raznih modela a neke samo od jednog, recimo od od „Zastave 101“. Pa mislim ja, ne može se reći nemaju para, otkud mu toliki radijatori i vrata ako nije na otpadu kupio, pa je li jeftinije to ili drvena ograda ili žica.
I da ne gledate okolinu u izbjegavanju saputnika koji vam nije po volji, pad standarda možete vidjeti i po WC-ima u motelima, restoranima, benzinskim pumpama i šta sve ne bude pored puta. Od onih gdje vam treba uputstvo za upotrebu, gdje mislite gdje se sjedne a kako peru ruke, do onih u kojima ima i viška paprira i sapuna, pa sve do onog bez vode, a u uglu staklena flaša sarajevskog kiseljaka tri srce, i dok se ona srca sa flaše veselo smiješe naše se stisne pa pomislimo, evo nas kod kuće .
Ako idete od Mostara možete usput da se divite Neretvi, prekrasnim planinama i šumama, i svemu gdje ljudska noga hvala bogu nije ni kročila. Gdje god je prirodna netaknuta ili je previse divlja pa se nije dala krotiti, prekrasna je naša zemlja. Ljudi, mi, krojimo je kako kome paše, dobro i opstaje vijekovima ko joj sve o glavi radi.
Kakva zemlja, lijepa i ružna, takvi i ljudi, ima nas svakakvih. Neki dan na autobuskoj stanici vidim dvije žene, jedna na nogama ima cipele napravljene od rudarskih čizmi, do nje druga u cipelama koje vrijede ko par prosječnih bosanskih plata. Zemlja krajnosti u svemu, takva je i takve ljude rađa.
S.M.
Priredio(la): S.M.
|
