TUZLARIJE - TUZLA DANAS 13.01.2016.
Servisne informacije
...i malo tuzlarija
U glavnom gradu Turske jučer je izvršen teroristički napad. Deset ljudi je poginulo a 15 je ranjeno. Tebalo bi vremena da se popišu svi teroristički napadi u svijetu, u samo jednoj godino. Koliko bi tek trebalo vremena da se svakoj žrtvi napiše ime, stavi fotografija, opiše život, ko su, čiji su. Besmislena ubijanja nedužnih ljudi, civila su užas novijeg doba. Ko ima pravo nekome oduzimati život? Ima li na ovom svijetu dovoljno pameti i volje da se ovom, sve češćem ludili stane u kraj.
Vlada Tuzlanskog kantona jučer je naložila Ministarstvu obrazovanja da se radi na privremenom smještaju Akademije scenskih umjetnosti u prostorije Gimnazije Meša Selimović.
Dosta su česta ta premještanja, ukidanja, otvaranje novih škola, samo što se za neke čuje neke neke, neke nas se lično tiču, u zavinosti od učenika, nastavnika, profesora, odnonso njihovog angažmama za neke čujemo, bune se ljudi, neke prođu naprimjetno, a čini mi se da bez obzira na rekacije bude kako odluče.
Spoznaja da političare zanima šta narod misli samo pred izbore a poslije ih zaborave je posebno iritantna. Baš jučer gledam hrvatski dnevnik, novinari trče oko političara a oni na svako pitanje odgpovaraju i stili, nemam komentara, već će se čudi, ne želim ništa reči i sl.
Da se vratim malo na naše škole, nekih šezdesetih godina prošlog vijeka u Tuzli je postojala petogodišnja Učiteljska škola. Bila je to odlična škola iz koje su izašle generacije učitelja koji su sada uglavnom u penziji a za koje se kaže da su starog kova. Onda je ta škola ukinuta, pa se nastavni kadar školovao na Pedagoškoj akademiji, ona je ponovo bila i Srednja učiteljska (ne znam kako se tačno zvala) a nisam sigurna ima li je još. Sastavljali su škole, neke smijerove dodavali, ukidali. Prije je bila ekonomska i trkovačka škola (bar je tako narod zao) a sada imamo Srednju ekonomsko - trgovinsku školu. Mogla bih ja ovako nabrajati, poenta priče je da se to stalno radi bez obzira na želje posebno uposlenika. Vjerovatno će neki iz vladajučih reči da je to u skladu sa potrebama i tako to, ali da se kako treba planira i misli šta treba šta ne ne bi imali niz smjerova nakon kojih imamo školovane nezaposlene osobe.
Bilo bi mi drago da griješim, ali mislim da OŠ “Sjenjak” koju još zovu “japanska” škola još nema salu za tjelesni. Dok je bio direktor te škole Sulejman Mulić je stalno o tome pričao, žalio se, i ništa, sada se više i ne spominje. Pratili smo i protest učenika i nastavnika OŠ “Jala” jer su trebali u njihove prostorije nekoga da usele, tu su i pisma iz Osnovne i Srednje muzičke i kada su ih premještali u prostorije OŠ “Centar” i kada su su bili protiv sastavljanja osnone i srednje škole. Toga je zaista puno, a trebalo bi biti drugačije. Minisstri su prolazni, neki ne budu ni godinu, dvije, a mijenjaju sudbinu ljudi koji u nekoj školi rade decenijama.
Mislim da bi se ljudi kojih se odluke direktno tiču trebali više pitati, struka mora reči šta misli o nečemu. Laik sam, ali mi izgleda čudno da se u istoj zgradi nalazi i srednja škola i fakultet, da se djeca od 15 godina kreću gdje su i studenti od kojih neki duže studiraju pa su za njih ljudi čitavi. Nekako mi je i Gimanzija Meša Selimović jedna od onih škola koja je kao simbol gimnazije, neka je neka ostane kao do sada.
Znam da je sve manje djece, ali i sve je više prostora u koje se može smjestiti puno toga samo ako se ima volje.
I za kraj, evo i slika sa dženate prof. dr. Abdulaha Bašića. Čudno zvuči, ali naš narod kaže “bila je lijepa dženaza”. Ne pišemo izvještaje sa sahrana/dženaza, pa kad mogu ubacim ovdje koju sliku, jer ima ljudi koji su daleko a zanimaju ih i takve stvari. Slike su od mog kolege, druga kamermana Sejfudina Koprića.
Pozdravi
S.M.
|
