TUZLARIJE - TUZLA DANAS 08.11.2006.
Paša Bunar
08.11.2006.
Servisne informacije
Kada smo sređivali bazu fotografija Tuzle, jedan od najvećih problema je bio prepoznati gdje je nešto slikano. Rodni grad, tolike godine hodanja po gradu a vidimo neku sliku i ne znamo gdje je to. Poseban je problem bio sa slikama naselja koja se manje posjećuju, slike gdje se u krupnom planu vidi samo detalj zgrade i sl., ako nema prepoznatljivog spomenika, drveta, neke zgrade, nije se lako snaći. Zato, da se neki koji nisu prepoznali gdje je ovo slikano ne bi puno mučili odmah ću reći da se radi o Paša Bunaru. Naselje u koje osim onih koji tu žive slabo drugi zalaze jer je pomalo zavučeno od glavne ulice.
Osim stanovnika naselja prolaze kroz Paša Bunar i oni koji idu do streljišta ili žele posjetiti Azil za pse. Zanimljivost vezana za Azil je da je smješten na bivšoj gradskoj deponiji smeća. Još je zanimljivije da se to mjesto gdje je bila deponija zove Guzovo brdo. Nije šala, tako piše i na vojnim kartama, a izgledom je podsjećalo na ime koje je dobilo. Od silnog smeća koje je godinama tu dovoženo, karakteristični oblik se izgubio a ime je ostalo. Kad je deponija zatvorena, na smeće je nasut debeli sloj pjeska, teren poravnat i na njemu je sada Azil za pse. Tako psi koji nemaju gdje, nađoše utočište iznad smeća. Ovdje ne važi ona "rodi me majko sretnu pa me na đubre baci".
Inače, u Tuzli je lijepo vrijeme, sunce sija, i toplije je nego prethodnih dana. Ulica preko Borića je i dalje zatvorena za saobraćaj, tako da jezivo zvuče zvuci sanitetskih sirena koje prolaze glavnim saobraćajnicama. Ne dešava se ništa posebno, na ulicama u parkiranim kamionima možete kupiti povrće za zimnicu. Kad hodate gradom morate paziti da vas neko ne udari vrećom sa kupusom. Kupus, to zanimljivo povrće, koje možemo jesti i sirovo, kuhano, dinstano, ukišenjeno ili kako već, toliko je jeftino da samo što ga džaba ne dijele. Kod nas se još može vidjeti kako se na ramenu nosi vreća kupusa, luka, krompira i ostalog, a sve je manje famoznih žena koje sam nekada znala vidjeti da na glavi nose ogromne terete. Stvarno sam se pitala je li im vrat od željeza a u glavi ugrađen armirani beton na tjemenu pa ono onako fino nose i nije im teško. Poslije su da žene budu modernije izmislili da se nosi knjiga na glavi i šeta po kući i tako vježba damski hod. Uz damski hod ide i damski zalogaj, što će reći kod kuće se najedi pa kad izađes samo k´o ptiče kljuckaj.
Eto tako, drage moje i još draži moji, uživajte u ovom sunčanom danu, ako ne želite obradovati drugoga a vi obradujte sebe pa kupite sebi nešto lijepo. Možda ću baš ja danas jednu vreću kupusa.
S.M.
|
