27.11.2016. Servisne informacije .... i malo tuzlarija
Čim nema sunca u Tuzli je sve sivo i tmurno što mnogima utiče na raspoloženje. Velika je razlika biti u Tuzli kada je lijepo i ružno vrijeme. Nostalgičari iz dijaspore bi trebali uvijek dolaziti kada su magle, kiša pada ili kad se otapa snijeg i ostanu samo crne gomile pored ceste.
Dok ne nastavim, da napišem da sam neku noć gledala neku mini seriju, znam da je snimljena prema istinitom događaju, istražuju ubistvo, u pitanju je neki mali grad a snijeg je na sve strane. Na cesti, oko kuća, pa još prljav i kola isto, gdje je ugažen sve je blatnjavo. Odmah sam se sjetila onih komentara "da vi vidite kako je to kod nas". Vjerovatno je to jedna od rečenica koja najviše nervira one koji su ovdje ostali.
Nebitno, uglavnom kada su magle aktualizara se pitanje aerodroma, odnosno problem sa prilaznom rasvjetom. O tome kolega često piše, a osim toga, onima koji ne voze često do aeredroma, iako nije dug, put nije baš primjer kako putevi trebaju izgledati.
Nadam se da najavljena rekonstrukcija i dogradnja aerodromske zgrade neće kasniti poput izgradnje rasvjete. Čini mi se da je najteže putnicima u odlasku kada se dogodi da nakon prolaska granične kontrole moraju da provedu više sati u nedovoljno velikoj i neuslovnoj prostoriji za boravak 150 i više osoba. Ulazak u tu prostoriju je isto što i prelazak preko bh. granice, a granica je ozbiljna stvar. Kao što nema šetanja preko granice tako nema ni izlaska ni ulaska u tu prostoriju kako ko hoće. Kod višesatnog čekanja ti se ljudi nađu u zaista nezgodnoj situaciji, a među putnicima nerijetko ima i djece, starih i bolesnih osoba.
Znam, odlično je i ovo što sad imamo, kako je samo dobro onima koji sad imaju direktnu liniju do Tuzle ali zašto se zadovoljavati na minimumu uslova, ima tu potencijala i sigurno je sve što se ulaže u i oko aeredroma dugoročno isplativo, otvara se nebrojeno mogućnosti i kada se govori o prevozu ljudi a i roba.
