08.04.2017. Servisne informacije .... i malo tuzlarija
Jučer je u Zagrebu umro glumac Relja Bašić. Nisam o njemu dugo ništa čula, a sjećam ga se u starim filmovima i serijama bivše Juge. Nije on bio od glumaca koje su mase obožavale kao recimo Ljubišu Samardžića (i on je bolestan), pokojne Borisa Dvornika, Dragana Nikolića, Batu Živojinovića, i druge poznate glumce. Bio je vrstan glumac, imao je prirodno u sebi nešto od finoće gospodina, pa je često i imao takve uloge. Nije on bio za uloge čovjeka iz naroda, seljaka, sirovine, a takve ljudi obično više vole. Da se imaju s kim poistovijetiti, a mi smo, ruku na srce, zemlja dobro primitivnog svijeta.
Neka se niko ne vrijeđa ali ima nas vala svakakih, i neka nas takvih kakvi jesmo ali po načinu razmišljanja kasnimo mi koji vijek za nekima. Ono što je kod mnogih naroda svršeno prošlo vrijeme, kod nas je sadašnje. Balkan je duboko u nama, i kad mislimo da nije. I najmoderniji muškarci kad počnu pričati o ženama, nije to to, često su to fraze, vide da to tako treba, ali Balkanci su to. Uglavnom, onako ja, ne kritikujem, samo kažem, i prisjećam se uloga Relje Bašića, koji je bio dobar glumac. Osim formalnog imao je široko opšte obrazovanje i, kako se to kaže, ostavio je traga u glumačkom svijetu ovih prostora.
Jučer je bio Svjetski dan zdravlja. Zanimljivo je da kada je Svjetski dan zdravlja zdravstveni radnici rade, a kada je Dan učitelja, niko iz prosvjete ne radi. Zanimljivo jeste ali nije čudno jer se ljudi ne razboljevaju samo kada su radni nego svi dani.
A danas je eto i Svjetski dan Roma. Čestitke su pale, sve smo objavili. Nadam se da je politika poboljšanja života Roma dovela do toga da više Roma ima internet i zna čitati. Znam, ovo baš grozno zvuči ali istina je da se rijetki otmu uobičajenom životu Roma na našim prostorima. Djecu znaju upisati u školu ali i brzo ispisati. Malo ih završi i osnovnu školu. Koliko se radi ili priča da se radi, odvajaju sredstva, malo je pomaka ako se posmatraju Romi u cjelini. Imamo one koji dobro žive, koji se godinama vrte u udruženjima, koji su "na izvoru" kada se dijele sredstva, neki postotak upotrijebe, podijele, ostalo ništa. Zato je tako kako je pa je i dalje situacija da imaju puno djece, da djecu ne školuju i da je veliki broj prosjaka upravo iz romske populacije.
Ako ćemo pravo, kada slušam priče kako drugi stigmatiziraju Rome, mislim da to nije automatski zato što je neko Rom, niti pripadnik nekih drugih naroda, nego je riječ o stilu života. Manje više svi će reagovati negativno ako im se djeca druže s nekim ko ima loše navike i problematično ponašanje. Zbog one "s kim si takav si", niko nije sretan kada se neko njihov upetlja s narkomanom, alkoholičarem, lošim učenikom, prosjakom i slično. Treba biti realan, ljudi biraju, koliko mogu, sebi slične za druženje, posao, ljubav. I često je to bitnije nego pripadnost narodu. Bar se meni tako čini posmatrajući ljude oko sebe.
Inače, to je zanimljiv narod, vrlo muzikalan, narod od kojeg bi drugi mogli naučiti kako se čuva tradicija, kako se djeca odmah uče dva jezika, i bilo bi dobro da se učine napori da je puno više onih koji uspiju u životu da se odmaknu od ulice. Nema Roma među ratnim zločincima a često su bili žrtve, kao recimo u Drugom svjetskom ratu, Hitleru su uz Jevreje bili velika smetnja.
Slavni Rom Šaban Bajramović bio je čovjek koji je svojim pjesama otvorio mnoga vrata. Evo i jedne pjesme koja se meni sviđa i baš me zanima prevod teksta. Neka je i Romima i svima sretno u životu, i još mogu reći, najbolje je kada sami uzmemo stvar u svoje ruke, da se ne čeka niko. I kad se dočeka valja slušati "mi smo vama ovo i ono".
