08.11.2017. Servisne informacije .... i malo tuzlarija
Iz Sarajeva stiže jutros vijest da su premijer Kantona Sarajevo i predsjednik Sindikata doktora medicine i stomatologije KS potpisali Kolektivni granski ugovor čime prestaju razlozi za generalni štrajk. Kod nas naravno ništa. Inače kada su u pitanju teme iz zdravstva i Sarajeva, najviše se priča o Sebiji Izetbegović. Direktorica je Kliničkog univerzitetskog centra Sarajevo ali brate dragi kao da ne postoji ni jedan drugi direktor, doktor, samo o njoj slušamo.
Naravno da medijima ne bi bila ni blizu zanimljiva kao sad da nije supruga Bakira Izetbegović. Te je žene više na vrh glave, slušamo o njenim cipelama, haljinama, torbama, izjavama iz kojih je jasno da ona sebe i svoju porodicu vidi iznad ostalih. Kao da su Izetbegovići neka kraljevska porodica, šta li? Kao da su umislili da na čelu Bosne mogu samo Izetbegovići biti. Hajde to je manje bitno, nego me zanima da li je ovako ekspresno potpisivanje Kolektivnog ugovora i na kantonalnom i federalnom nivou ima veze sa članstvom u SDA-a, čiji je član i premijer Sarajevskog kantona. I eto njima se poboljšaše uslovi i plate, a našima dabogda. Kako god okreneš, sve je bolje u Sarajevu.
Toliko smo navikli da slušamo o raznim masovnim ubistvima da se sve češće samo konstatuje da je nešto bilo i idemo dalje. Nedavno je u Teksasu u crkvi ubijeno 26 osoba, među njima je bilo i djece, a 20 je povrijeđeno. Ubica je Devin Patrik Keli (26), koji je imao legalno nabavljeno oružje kao što ga imaju mnogi u Americi, posebno na jugu. Brojni slični događaji zagovornicima oružja kao da daju vjetar u leđa pa umjesto da se bore za kontrolu nabavljanja oružja, oni svojim istupima potiču proizvodnju i kupovinu. Predsjednik Amerike, čiji su govori inače puni bisera, kazao je da bi ljudi trebali u crkvu ići naoružani. Čim su javili da je u pitanju bijelac pa još nekadašnji vojnik, Trump ga je ocijenio kao mentalnog bolesnika dodavši da takvih ima svugdje u svijetu. Tačno je da ima, i stoga ne treba masakre vezati za vjeru, naciju i rasu. Uvijek mi je žao nedužnog naroda koji ni kriv ni dužan strada.
Nakon vijesti iz zemlje i svijeta da izvjestim i o lokalnim, odnosno kućnim aktuelnostima. Jeste li ikad čuli da posteljina pušta boju? Nisam ni ja. Da svojim očima nisam vidjela ne bih vjerovala. Uglavnom, nedavno sam kupila posteljinu, u regularnoj prodavnici, ok robne marke, sastav, cijena sve normalno. Da je bar bila na sniženju. Prije upotrebe sam je i oprala, ispeglala, stavila. Baš onako lijepa u tri nijanse plave boje, a dominantna je tamnoplava.
Ustali ujutro, pijemo kafu, u neko doba vidim muž je sav nešto modar. Ruke, noge plave. Kontam šta je sad ovo, odmaknem se što više, ništa ono u "dobru i u zlu" kad su kakve zarazne bolesti u pitanju. Proguglam malo, sve gore od goreg, ostalo mi da hitnu zovem. Bogami sam se dobro zabrinula dok on sam nije vidio da mu noge nisu regularne boje pa otišao da se istušira. Posteljinu sam prala još bar tri puta i opet ništa. Moram vidjeti ima li gdje etiketa da napišem koja je da ne kupujete. Dosta od onoga što smo prije kupovali, smatrajući da je kavalitetno, nije kao prije. Ne znam je li nama nešto drugačije prodaju ali recimo Beneton stvari su gotovo iste kao one na pijaci. Znala sam njihove majice imati godinama, ne možes ih uništiti a sad kakvi, ni blizu nekadašnjih.
E pošto je dan nekako siv i uspavljujući evo malo muzike za dizanje raspoloženja. Inače to je jedan od onih hitova nevjerovatne popularnosti iako nije u pitanju neki poseban muzički kvalitet. Ali dobar je ritam, lijepa djevojka, zanimljiv ples pa valja.