TUZLARIJE - TUZLA DANAS 30.12.2006.
Pogled na Sjenjak
30.12.2006.
Servisne informacije i malo tuzlarija
Dragi čitaoci Tuzlarija, bajrambarečula svima koji slave Bajram, neka vam je sve najbolje.
Onima koji su sada daleko od svoje kuće, a za praznike ih uhvati nostalgično raspoloženje, šaljem posebne pozdrave. Znam ja kako je to.
Dok ovo pišem mrak je, nije skroz ni svanulo. Za koji sat idemo kod najstarije osobe u porodici. Do tada ću da popijem samo kafu ili još bolje, čaj od kamilice, da pripremim stomak na bajramski doručak, a treba ostaviti mjesta i za bajramski ručak.
Baš je pametan onaj što izmisli odjeću sa elastinom, pa se može lijepo jesti, kako se širimo mi tako i odjeća, nema više skrivenog otkopčavanja dugmadi ispod stola. Samo, elastin je kriv i što gosti ostaju duže i sve pojedu, pa u neka ranija vremena kad nije bilo ovih modernih materijala, stignu gosti u svojim najboljim odjelima i izdanjima, utegli se sa svih strana, mogu samo otkopčati dugme na sakou, a žene u onim bluzicama kao oklopima, ne mogu ni ruke pomjeriti a kamoli jesti van svake mjere.
Najgore mi je što uz najbolju volju ne mogu pojesti sve što bude na stolu, ne mogu čak ni sve probati, pa onda kada dođem kući žalim za raznoraznim bosanskim specijalitetima, spremanim s posebnom pažnjom. U zadnje vrijeme na naše trpeze za svečanije prilike nekako se uvukla i „ruska salata“. Ne znam ni jednu osobu da je ne voli, a čujem da Rusi nisu nikad ni čuli za rusku salatu pa se čudim. Ma ne znaju Rusi šta propuštaju. Uz pite, meso na razne načine, bamnju, baklave, hurmašice, ružice i ostalo, treba u šećernicu staviti i „gastal" da to sve lakše provarimo.
Nakon doručka imam ja cijeli dan obilazaka, imam jednu tetku koju kad neko pita kad je Bajram, ona kaže, onda kad joj ja dolazim. Ja mislila da joj je Bajram kad mene vidi a ona objašnjava da to kaže zato jer joj samo tada dođem. Stvarno me je postidila ali šta ću ja kad je kod mene sve sutra ću, sutra ću.
Imam i ja goste, i nadam se da će doći u nekim "demode" odijelima, pa da se ne mogu puno razrahatiti, da mi ostave šta od hrane. Kad zatvorim vrata iza gostiju obavezno bacim pogled je li ostala koja šnicla i šta drugo što volim, takva sam ja bezobrazna i nekulturna u krvi, jače od mene.
I na kraju, još jedan pozdrav za sve ma gdje bili (ja ko onaj voditelj Kilijan, ili kako se već zvao onaj lik iz nekad popularne TV serije).
Nisam zaboravila pjesmu, samo neću reći koja je. Otkrijte sami, kliknite na link, nećete se razočarati.
S.M.
|
