08.01.2007. Stupine 08.01.2007 Servisne informacije i malo tuzlarija
Ponedjeljak je tmuran, nije hladno, ništa ne pada, samo onako sivo. Kod mene su dani inače ili sivi ili sunčani, nema sredine.
Ne možemo birati ali je jako važno s kim se radi, s kim se provodi nekada i više sati nego sa onima s kojima smo izabrali da život podijelimo. Htjeli ili ne saznamo puno o tuđem životu, uživimo se u probleme, uz jutarnju kafu se čuju izvještaji je li djete piškilo i kakilo, ko je dolazio preko vikenda, nove tračeve iz njihove mahale, porodice, ogovara se šef, ili ne mora biti sve ogovaranje, može i povjeravanje, ali ta priča zbliži ljude, posebno još kad nam neko godi.
Ali ima i da nije sve divno i krasno a valja svijetu raditi i razne taktike koristiti kako da se spasi nekog njima napornog tipa s posla. Sjećam se, pričao mi je prijatelj, da je u rovu par godina bio sa čovjekom koji je bez prestanka pričao o svojoj kravi. Najgore je bilo kada je ta krava dobila neke gljivice na rogovima, koju je brigu čovjek pokazao, zbog toga nije mogao ni da jede ni da spava, a što oko njega grmi od granata to ga je manje brinulo. Zadnje godine spomenu jednom i ženu, i to naravno vezano za priču o kravi. Pa kad se iznenadiše da je oženjen on reče da jeste i da ima i troje djece, a onda ide nova epizoda priče "Moja krava" u nastavcma. Kao one Hajdi priče, Krava na livadi, Krava u štali, Moja krava ima gljivice, Krava ne daje mlijeko i sl.
Tako se životi ljudima s nekim kolegama pomijašaju htjeli ili ne, nekada se i mržnje, a bogami i ljubavi rode. Ne može biti svako sam u kancelariji, a nije loše ni kada su svi u nekom većem prostoru, ili na radnom mjestu koji nije toliko vezan za nekoga drugog. Najgora je varijanta, ako je neko neodgovarajući, one kancelarije sa dva radna stola i to okrenuta tako da se ljudi jedno naspram drugog. O tome su i komedije snimane, pa kad jedno ne dozvoljava da se puši drugo srče kafu namjerno, i tako dane provode da jednom drugom smetaju a najmanje se od posla šta uradi. Kad dođu kući mnogi nastave priču o kolegama s posla pa kad nas neko upozna s njima mi kažemo „ma znam te iz priča“. Nećemo dodati da znamo i detalje o probavnim smetnjama, opadanju kose, ljubavnim jadima i slično.
Ovi momci sa slike imaju sreće, što bi naš narod rekao, našli su se. Nisam čula o čemu pričaju, ali tako su se slatko smijali, pa se drže samo jednom rukom i veselo gestikuliraju. Sve sam se bojala da neki ne padne, a toliko su se smijali da su i mene zarazili pa se i ja smijem, a ne znam ni čemu.
Nadam se da radite s nekim ko vam godi, ili vas bar ne iritira svojom pojavom i pričom. Pozdravljaju vas Tuzlarije.
Evo i pjesme za ovo jutro, "Oprostiću joj sve". Moram priznati da je mene Dino Merlin često znao nešto nervirati, ne znam ni ja što, ali ima nekih pjesama koje mi se sviđaju, evo kao ova, koja ima fin tekst....oprostit ću joj sve, ugostit ću joj sne neka spavaju sve dok se ne primijene". Ženama treba sve oprostiti.