15.01.2007. 15.01.2007. Servisne informacije i malo tuzlarija
Iznenadi me jutrošnja hladnoća, temperatura u Tuzli je bila koji stepen ispod nule, a evo sada sunce sija i vjerovatno će dan biti kao i prethodni, lijep i sunčan. U Tuzli nije najvaljeno puno dnevnih događaja, navažnije je da je danas zvanično počeo zimski raspust. Nema snijega ali ima klizalište koje se vjerovatno, s obzirom na temeperature, otežano održava. Troši se malo više struje. Bez obzira na to danas će početi najavljena besplatna škola klizanja.
Danas je Dan vozača i automehaničara, pa eto, neka im je sretan njihov dan.
U jučerašnjoj temi smo se malo dotakli čovjekove težnje da izgeda što ljepše. Nekada su za lijepe ljude bili rezervisani određeni poslovi, pa od tuda i fraza "lijep kao glumac". I danas su za lijepe i mlade rezervisane bolje uloge, izgled prije glasa važi i kod pjevača, mada kvalitet prije ili kasnije izbije na površinu.
Lijepog lica i dobrog glasa pojavio se, kasnije nazvan Kraljem rokenrola, Elvis Prisli. U vrijeme kada su se pjevale gotovo dječije šlagerske pjesmice, u stilu ... tata kupi mi romobil, tata kupi mi sve.... možemo samo zamisliti kakvu je pometnju u redove naših djevojaka donijela pojava crnog momka, izazovnih pokreta dok dobokim glasom pjeva pjesme srcecjepajućih tekstova. Karizma, koja mu je donijela svjetsku slavu i rezervisala visko mjesto na ljestvici muzičkih legendi, poslije ga je i unistila.
Pedesetih, a posebno šezdesetih, izlazilo se najvise na Korzo, pričaju da su momci stajali sa strane dok su djevojke neumorno obilazile krugove, držale se pod ruke sa prijateljicama i kikotale kada prođu pored njima dragog momka. Većina momaka je imala određeno mjesto gdje stoji, bilo to pored nekadašnjeg pasaža, prodavnice "Borovo", trafika u blizini kina "Centar", gdje su se kupovale košpe i orašnice, ili gdje drugo.
Kada su djevojke obučene u široke suknje, uske u struku, sa konjskim repom i baletankama na nogama počele da lijepe Elvisove postere i da uzdišu za njim, u Tuzlu dođe moda njegovih frizura, plesanja, a pojaviše se i oni koji su bili glavni na tadašnjim igrankama.
Nešto o tome pisalo je i u jednom od brojeva "Fronta Slobode". Pa tako kažu da kada je rokenrol zapljusnuo ove prostore najveći problem je bio „skinuti“ korak. Ekipa najupornijih momaka gotovo sve svoje slobodno vrijeme koristila je za vježbanje. Na slici vidite „reprezentaciju“ tuzlanskih plesača rokenrola, snimljena je 1959. godine kada su se vraćali sa jednog treninga održanog na Slanoj Banji. Sliku je snimio tadašnji bokser, teškaš tuzlanske "Slobode", Asim Fišek. Na fotografiji su s lijeva na desno, kraj kuće Žilića (sada kafić "Autor"): Mehmed Musić – Musa, Ibrahim Fejzić (umro), Mujan Đanić (umro), Uzeir Pirić, Taib Fakić (umro), Franc Mott i Ago Džanić.
Što se u toku dana naučilo naveče se pokazivalo na igrankama Ženskog đačkog doma koji je bio smješten u sadašnjem Domu mladih. Na fotografiji nedostaje Ismet Đug, koji je bio pravi reokenrol virtouz. Ni jedna tuzlanska igranka nije mogla bez ovih momaka. Bez obzira da li se ona održavala u mosničkoj čitaonici gdje je svirala „Lira“ čuvenmog Tone Pečenka i Branka Stuhlija, ili je sa svojim bendom raju na Tenisu okupljao Vinko Krajtmajer.
Eto, vremena bila i prošla, a koji su to ritmovi dizali tadašnju generaciju, poslušajmo u nastavku. Naravno Elvis Prisli.