20.01.2007. Brčanska 20.01.2007. Servisne informacije i malo tuzlarija
Evo nama i subote. Juče je u Tuzli bilo čak 18 stepeni a i danas će biti isti dan. Šta se ovo dešava nikome više nije jasno ali smo o vremenu počeli više i od Engleza da pričamo. Ovako je jučer kod nas izgledalo ono evropsko nevrijeme. Na trenutak smo imali i blještavo sunce i tamne oblake ali srećom ostalo je samo na toj neobičnoj kombinaciji.
Već dva izvještaja stigla sa spiskom umrlih Tuzlaka a nema onog o rođenim bebama. Mada su bebe dobro krenule ove godine natalitet je iz godine u godinu sve manji. Uz priče o padu nataliteta obavezno se govori o stimulaciji rađanja, o tome da mladi parovi nemaju uslove za djecu i slično, a gotovo se i ne spominje problem steriliteta, bilo muškog ili ženskog kod mnogih parova. Možda taj problem i nije nov ali nam sad izgleda kao da ga je novo, moderno vrijeme donijelo, način života, stupanje u brak u kasnijim godinama, stres od rata i života nakon njega, pa i način odjevanja. Dok su prije bili rijetki parovi sa jednim djetetom sada su rjeđi oni sa dvoje ili troje djece. Puno se parova liječi, neki uspješno neki ne, i šta na kraju ostaje? Ili da ostare posvećeni sami sebi ili da, kad već imaju mogućnost, pruže toplinu doma djeci koju nesretna sudbina smjesti u Dom za nezbrinutu djecu.
Stvarno je nepravedno koliko parova želi djecu, parova koji bi mogli puno pružiti djeci, a s druge strane imamo neželjenu djecu, koja završavaju na ulici ili još gore, ubijena u kontejnerima za smeće. Kada su već prošli godine u čekanju ili liječenju, i konačno digli ruke od pokušaja, te se odlučili za usvajanje djeteta, tek tada te parove čeka dug put od odluke do dovođenja djeteta kući.
Djeca iz Doma za nezbrinutu djecu Tuzla
Domovi u kojima su smještena djeca bez roditeljskog staranja su pretrpani zahtjevima za starateljstvo, puno je više zahtjeva nego djece koja se mogu usvojiti. Za par posjeta Domu za nezbrinutu djecu u Tuzli, stekla sam utisak da djece ima jako puno, međutim nisam znala da se samo neka djeca mogu usvojiti.
Pored djece koja nemaju roditelje, tu su i djeca koja imaju oboje ili češće jednog roditelja ali koji ne mogu o njima da se staraju pa ih smjeste u Dom. Tako se dešava da nakon nekoliko godina, kada je sredila, uglavnom materijalnu situaciju, majka dođe po svoje dijete, ali ima puno onih koji odrastu u Domu. Da bi se neko dijete usvojilo treba roditelj da se odrekne djeteta, što često ne rade iako se ne mogu o njima starati. S druge strane, većina parova koji se odluče na usvajanje žele što mlađu djecu, pa onda i djeca koja imaju iznad 10 godina, uz to nemaju roditelje, često spadaju u grupu koja, da se grubo izrazim, malo ko hoće.
Parovi koji žele usvojiti dijete moraju ispuniti niz uslova, jedan od njih je da nemaju preko 50 godina, prednost se daje našim parovima, onda našim ljudima koji žive u inostranstvu, a strancima je gotovo nemoguće usvojiti naše dijete. Procedura usvajanja jeste duga i komplikovana ali ima i to svog razloga, nije u pitanju samo birokratija kako neki misle. Dijete iz Doma treba da ide u bolje uslove, i u tome se ne smije pogriješiti.
Većini ljudi riječ "dom" znači isto što i sirotište i budi negativne asocijacije kao na kuću tuge. I sama sam bila jedna od tih kojoj se činilo žalosno da neko provede djetinjstvo u Domu. Međutim, nakon par posjeta Domu stekla sam utisak da je toj djeci tamo lijepo, koliko može biti djeci lijepo koja nemaju roditelje.
Djeca su dobno podijeljena u "porodice", privrženi su jedni drugima, mene su zvali da ih slikam sa bratom ili sestrom. Prvo sam mislila da su krvna braća a onda shvatila da se svi u jednoj porodici smatraju braćom i sestrama. Vaspitači male đake dovoze i odvoze u školu, s njima se rade zadaće, uči, uključeni su u razne sekcije, te provode dosta kvalitetno slobodno vrijeme. Hoću da kažem da je djeci koja ne mogu odrasti uz svoje roditelje bolje da su u Domu nego negdje drugo. Svima je poznato koliko ima slučajeva fizičkog i psihičkog maltretiranja od strane bioloških roditelja, zapostavljanja djece, porodica u kojima se djeca od silnih obaveza gotovo i ne viđaju, tako da je nekoj djeci bolje u Domu nego u problematičnoj porodici.
Uzimajući u obzir trud koji odgaljatelji ulažu u pokušaj da domska djeca imaju osjećaj da pripadaju nekome, da ih neko voli, ne čudi dužina, često mučne procedure koje prolaze parovi koji žele usvojiti dijete. Potrebno je da se dokaže stabilnost veze, materijalne mogućnosti, da se ne desi da dijete ode u porodicu u kojoj će imati lošije uslove i manje ljubavi negu u svojoj "porodici" u Domu.
Ovo je jako široka tema, o kojoj bi se moglo puno pisati, sa konkretnim podacima. Zato uključujemo komentare za one koji znaju više ili žele nešto reći.
Uživajte danas, a pjesma za ovo jutro je "La cosa mas bella".
