24.01.2007. Tuzla jutros kod "Tenisa" 24.01.2007. Servisne informacije i malo tuzlarija
Kad je počela, ne znam, ali kiša pada i Tuzla je sva u barama. Neobično mi napisati, samo prsti idu prema tipkama sa slovima s u n č a n o.
Običaj da se obavezno nešto čita pred spavanje negdje se izgubio zadnjih godina, i završi sa čvrstim spavanjem i knjigom na grudima. Čim legnem ja zaspem. Što se tiče časopisa, u nekoj sam čudnoj, tupastoj fazi, mogu samo slike da gledam, listam, listam, slike pregledam i dam nekome da čita. Gledanje slika su moj domet. Međutim, sinoć, uzeh časopis koji kupuje moje dijete „ National Geographic“ i mogu vam reći da nisam samo slike gledala. Tako, pročitah zanimljiv članak o Dubajiju. Iskreno sam se zadivila, da ono moderno čudo od grada do prije nekih 15-tak godina nije ni postojalo. Novcem ne možemo kupiti ono što bismo rado svi da imamo, ali možemo kvalitetno popunuti rupe u duši, a možemo eto i grad napraviti. Neshvatljivo mi je bogatstvo šeika. Ne volim posuđivati novac, nadam se da neću ni trebati, a ako bih posuđivala to bi bilo do 100 KM a šeik Rašid bin Said al Maktum posudio je milione dolara, sagradio dokove, skladišta, puteve, škole, kuće i ostalo. Dubaijem sada, da tako kažem, vlada njegov sin šeik Muhamed. Dubaji mnogima ovdje u Tuzli, pretstavlja kao neko mjesto iz moderne bajke, često pričamo o vještačkom jezeru u obliku palmi a ko zna možda jedna od 4000 vila na vještačkom ostrvu Džumeira bude bas naša, baš moja :).
Zanimljivo je, da su nam pričama Dubaji približili naši momci i djevojke, koji su otišli da rade u Afganistan i Irak. Svraćali bi tamo, kupovali poklone, pa tako i Tuzlaci a posebno Tuzlanke imaju dosta stvari iz Dubajija. Inače, ovih dana, koga god vidim, priča da mu je neko otišao na rad u Irak. U kojem broju odlaze i rade, sigurno je da zalužuje jedan poseban prilog.
Juče smo pričali i o farmeru iz Kanade koju je ubio 49 žena i napravio od njih kobasice. Ne da se ne kaje nego je izjavio da mu je žao što nije ubio još jednu da zaokruži na 50 kako je planirao. Ja budale, majko draga, jeza me neka uhvatila, mogla sam ja biti ta pedeseta žena, ma ne bi valjda mene, nešto mi se ne činim pogodna za pravljenje kobasica. Eto sudbine, da je tim nesretnim ženama neko gatao u dlan pa rekao „na kraju tvog života poješće te svinje i to kao kobasice“ slabo bi ta gatara dobila para.
Vidite vi tog zapadnog svijeta, sve kultura, hvala, hvala, izvini bez prestanka ponavljaju, smireno čekaju u redu a sve se to nakuplja pa kad puknu nema kod njih tuče kao kod nas, to odmah mitraljez i u prvu školu, serijski ubica i sl. Nije ni loše što mi vratima lupamo, galamimo, psujemo, ma ja ba, mi smo najbolji :)
Danas je dan za izlazak Tuzlanskog lista, pa ćemo vidjeti ima li ga na trafikama. Jedva čekam da prelistam.
Za srijedu dosta i od mene, ugodan vam dan, a evo i pjesmice od Petra Graše. Moram da dodam, da mnogi koji ne žive više ovdje ne mogu nekada pratiti ko se sve pojavljuje na pjevačkom nebu naše zemlje i regiona. Za one koji ne znaju Grašo je momak iz Splita.
