30.01.2007. 30.01.2007. Servisne informacije i malo tuzlarija
Običaj da svaki tekst započnem s napomenom kakvo je vrijeme u Tuzli mogla bih i da preskočim. Lijepo je kao i prethodnih dana jedino što ne znam ima li smisla da zimu i dalje zovemo zimom.
Ne bih rekla da mi teško prihvatamo nešto, ali naš narod tako zna biti oštar u osudama nekoga ili nečega da mnogi nemaju hrabrosti reći da su veliki pobornici ili protivnici nečega. Da li su najsretniji oni koji pripadaju širokim narodnim masama, na znam, ali sigurno je da im je život mnogo jednostavniji. Ovaj put pišem o homoseksualizmu kao nečemu, kod nas društveno gotovo pa neprihvatljivom. Toliko se o tome nije govorilo, ili smatralo nastranošću vezanom za ludi svijet sa zapada, da su mnogi s tim uvjerenjem i odrasli. Kada su mi rekli za jednog momka homosekualca, stvarno sam se iznenadila, i to više činjenicom da sam ja eto mislila da u Tuzli toga nema, a bilo mi je 20 godina. Ili su ljudi takvihih sekusalnih sklonosti imali određeni krug ljudi s kojima se druže. Ko će znati šta je, uglavnom, gotovo pa da nema dileme da bi ovdje neke gay parade, klubovi homosekusalnih parova, brakovi i slično, naišli na zatvorena vrata. A možda su i te priče bolje nego ove svakodnevne ratne tematike.
Ako se dublje anlizira, i shvati, da su mnogi homoseksualci zbog sredine u kojoj su rođeni, protiv prirode svoje pokušavali živjeti, uslovno rečeno normalno, može se zaključiti da su ne samo sebe unesrećili nego i ženu pored sebe koju nisu mogli voljeti, živjeti s njom i pružiti joj osjećaj zadovoljstva i sreće, koju valjda samo može muškarac koji zaista živi s nekim jer to želi i jer mu je lijepo, a ne što to eto neki društveni kodeks nalaže. Ljudi su to, možda ne svi duplih života, nego duplih misli, koji u mislima žive onako kako bi bili sretni a u javi onako kako svijet misli da treba. Jer šta će svijet reći je rečenica koju bi mogli iznad kućnih vrata da urezanu držimo koliko je nekima bitna. Ako neko i skupi hrabrosti i suoči se sa javnošću, malo je onih koji će se zbog svoje djece, ako ih imaju, odlučiti za taj korak. Naša sredina, nekada i na vanbračno dijete pokazuje prstom a kako bi tek na dijete čiji otac voli nekog muškarca.
Da se može, svi bi za sebe i za svoje sreću izabrali najbolje što se moše, ali eto ne može, i možda je tako i bolje. Najlakše je osuditi, izložiti nekoga ruglu i javnom preziru, to može svako, malo je teže pokušati se staviti u nečiju kožu, i misliti šta da smo to mi ili neko nama drag. Zato se držim pravila, ne diraš me ne diram te, ne osuđujem lako i mislim da ću prestati govoriti NIKAD, jer mi se to „nikad ne bih ovo ili ono“ par puta kao bumerang vratilo i dobro me po glavi puklo.
Samo sam jednu osobu upoznala koja mi je nakon izvjesnog vremena rekla da je homoseksualanc, ostala sam malo zatečena. U jednoj rečenici razbi sve moje predrasude, niti je bio feminiziranih pokreta, ni glasa, ni ništa od toga, nego ono što bi rekli „isto kao i drugi“. Šta sam mogla zaključiti osim da je i on kao i ja od krvi i mesa, sa svojim osjećanjima, težnjama i snovima. Ko sam ja da osudim čovjeka koji se ubio a poslije vide da je nosio ženski veš i slično. Osuđujem oštro samo pedofile, i nema mi za njih dopvoljno oštre kazne, smatram ih perverznjacima i opasnim psihijatrijskim slučajevima koji kamuflirani odijelom i kravatom, često i profesijom, imaju mogućnost da se približe najnevinijim bićima – djeci.
Uz temu, pjesma od Eltona Johna. Koji svoju seksualnu orjentaciju nije nikada krio, čak se i oženio, lijepom muškarcem, i žive u istosplnom, kod njih registrovanom braku. Moji su vidici previše uski, da ja to sve povežem i zamislim kako izgleda brak između dva muškarca, pa mi je bolje da ja njih pustim da žive kako žive.
Ovo je tema na koju bi se mogla otvoriti rasprava, ali komentari nekada zahtijevaju čovjeka koji će samo pratiti šta ko komentariše, a njega naravno nemamo. Ne možemo dežurati, vulgarne, kao i komentare uvredljive po ostale nekada brišemo sa zakašnjenjem iz vrlo jednostavnog razloga, nismo tu kada se napišu.
Ugodan vam ovaj 29. dan mjeseca januara, uz pomenutu pjesmu - Elton John – Believe.
