15.02.2007. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
U Tuzli je oko 7 stepeni što znači da vam treba zimska jakna, a rukavice, šal, kape.....duge gaće, ne trebaju. U toku dana će opet biti toplije, jedino što neki vjetar zna puhati. Sigurno mame neće dati djeci da peru kosu pa izlaze, jer će ih propuh uhvatiti. Koliko su me s tim okretanjem lica plašili, kad se sjetim, sva sreća ništa mi se ne okrenu (ili ja to tako mislim i tješim se)
Ima preko decenija kako postadosmo gospoda a ja se još navikavam. Navika je moćna stvar pa tako i kada je u pitanju oslovljavanje. Još mi nebično kada me se neko obrati pa kaže gospođica/gospođa?
Svi su nam bili drugovi i drugarice, pa smo govorili drugarice učiteljice, druže nastavniče i slično a roditelji naših drugova i drugarica bili čiko i teta. Ne znam ko je to izmislio, da su baš čiko i teta ali bez, na primjer, čika Muhareme, nije se moglo obratiti ocu drugarice. Sada su prijatelji i prijateljice a njihovi roditelji, neki ostadoše čike i tete a neki ništa, pa se meni obrate sa teta S ili samo imenom.
Baš mi juče jedan golobradi mladić u radnji reče „izvolite gospođo“, meni neobično a generaciji koja je s tim odrasla najnormalnija stvar. Pa što baš ja bi na nekom prelomu pa sam ni tamo ni ovamo.
Kada neko nešto dobro uradi, pa daleko dogura, mi se ovdje iz zemalja regiona otimamo čiji je, nema šanse da za Hrvatsku pobjeđuje Ivan Ljubičić a da ovdje neko ne kaže da je on Bosanac, kao što su i Edo Majka, Tarik Filipović, Vesna Pisarović i ostali u Hrvatskoj popularni, a kada se desi nešto kao sa Sulejmanom Talovićem, odmah ide, samo da nije naš. Kad smo čuli da je iz Bosne pade nam raspoloženje, a juče procuri vijest da je u stvari Hrvatski državljanin jer navodno ima putovnicu. Već ćemo mi njega smjestiti u neke druge narode i narodnosti, iskopt će neko da mu je nena u stvari iz Slovenije.
Nije nimalo za šalu, kako sreće da se takvo nešto nikada ne desi.
Na TK ima ujutro simpatičan jutarnji program, uglavnom gledam prvih pola sata a dalje ne mogu. Ima jedan momak koji radi jutranju gimnastiku, pa sve mislim kako mu nije mrsko i pitam se je li još neko ispred TV-a radi s njim?
Jutra nam teška pa se duže razbuđujemo, sve još pet minuta, još minut, još samo malo. Pa kako samo može onako onaj krevet biti udoban, pa toplo i fino baš kada moramo ustati.
Jutros slušamo grupu "Time" i Dadu Topića. Kada se otvaralo sojeničko naselje pjevao je u muzičko zabavnom programu. Čovjek lijepog glasa i ružnog imena (Adolf), u licu ostario a sve ostalo ostalo isto. Duga kosa, kožne pantalone i kaubojke. Joj jesu jedno vrijeme naši momci nosili kaubojske špicaste čizme a meni su dobre bile „đonsonke“. Svi bili nekako visoki. Ti što su nekad nosili „đonsonke“ sada su redovno u sportskim cipelama, šireg modela, poluduboke i od kože koja nije sjajna, boje smeđe, crne ili tako neke neutralne. Prepoznam tu djecu Doma. Najavila sam Dadu i evo ga sada
Pozdrav iz Tuzle, i nemoj da čujem da neko kaže da niko ne pita za vas i ne pozdravlja vas.