21.02.2007. Servisne informacije i malo tuzlarija Stigla je gripa
Slika Sjenjaka je nastala rano jutros, a već sada je sunčano i fino, proljeće je stiglo, uskoro ćemo mi da planiramo i ljetovanje, ako se mogne, a hoće, daće Bog :), neki će i do Neuma.
Tako, nema kiše ni danas, sunčano je i fino, nema ni one težine u vazduhu kako u Tuzli zna biti. Juče je bilo tako lijep dan da je nekima (meni) palo na pamet i da se prozori peru. Toliko sam samu sebe iznenadila da sam odlučila da ta vijest ide širom svijeta. Navikla policija naša na svašta, pa se uzvrtila ispod mog prozora, ne vjeruju valjda da samo prozore perem.
Jedan po jedan grad u Federaciji proglašava epidemiju gripe a samo u Tuzli se javljaju pojedinačni slučajevi. Ili smo mi nešto posebno otporni, smog nas očeličio, ili je ono što sam spominjala juče, da slabo ko ide doktoru nego se kod kuće liječe.
Mene neka zaobiđe, nemam nikako vremena da se sad s njom bakčem. Inače, mene je gripa samo jednom uhvatila i to prošle godine. Prije toga sam mislila da se svi izmotavaju i nisam mogla da shvatim da neko leži i ne može ustati. Sve sam ja govorila što ja ne dobijem gripu pa da samo ležim po cijele dane i gledam TV. Nikad ja više neću ništa pričati a ko god mi je došao u posjetu (nisam zabranila posjetu, da ne moram ja kupovati limun i narandže) s vrata kaže, e baš ti je lijepo, uživaš, samo ležiš. Tako da sam ispala ona RUGA u poznatoj poslovici „rugala se ruga pa joj bila druga“.
Jutros kad sam vidjela onu vijest o silovanju žene u ponoć na mezarju, mislim, pa to što kod nas bude vezano za crnu hroniku, ni Hičkok ne bi smislio. Šta je onaj njegov film „Ptice“, ništa, slatke nestašne ptičice za ove naše nevjerovatne slučajeve. To je meni više za vjerovali ili ne.
Maskenbal u Tuzli, koji se organizuje 40 dana prije Uskrsa, bio je baš lijepo osvježenje na našim ulicama. Divnih je maski bilo, a djeca raspoložena, i stvarno ih je bilo lijepo gledati. Da sam ja birala najbolju masku ne bih se mogla odlučiti.
Inače, u Katoličkom školskom centru, ispred kojeg je juče maskirana povorka krenula, djeca ne idu u školu za sve vjerske praznike bez obzira kojoj vjeri pripadaju. Mislim da bi ovim lijepom primjerom bratstva i jedinstva, kada su u pitanju neradni dani povodom vjerskih praznika, trebale da se povedu i nazovimo ih običnim školama. Djeca bi bila presretna :).
I onako su nam djeca nekakva često namrgođena, prije kažeš djetetu da je slatko, buci buci, ono se smije, a sad te mrko pogleda, zalediš se. Ko jadni stalno zavezani, te ih vežu u onim nekim nosiljkama, te u kolima, prije djeca slobodno po kolima letila tamo ´vamo kako tata vozi. Da ne bi razbijali glavu, svaka kola su imala jastuke za kola. Jeste, imaju za kuću a posebna je vrsta bila jastuka za kola. Uz jastuke za kola stavi se i cuko koji miče glavom ili se zalijepi ona ruka što maše, ako već djeca neće mahati. Tako da je u kolima bila prava domaća atmosfera, tu je i domaća pita pa taman da se do Lukavca ide, da djeca ne ogladne. Sad svi zavezani, gledaju pravo kao u svemirskom brodu, nije šala. Kad smo kod djece, ne znam ko to izmisli, ali je li iko odrastao a da nije morao pokazivati gdje zeko pije vodu HAHAHAHAHA.
Eto dragi moji, dosta je i mene, odmorite uz jednu tužnu ljubavnu, pjeva je Vlado Georgijev. Vidite vi kako su ovi pjevači svi nesretni :), ne valja ba imati puno para, pare pokvare ljude :) a još niko ih u pjesmama ne voli :).
