18.03.2007. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Pa šta kažete na ovo umjetničko djelo od slike :). To sam ja čeku pravila da slikam kojeg prolaznika, a oni i ne znaju da ih snima skrivena kamera. Istina, nisam izabrala baš neko mjesto, ali neka, čovjek uči dok je živ.
Ako kojim slučajem možete duže da spavate ili ste to isplanirali, kao recimo ja ovu nedjelju, planove vam najčešće može poremetiti komšija koji je odlučio da je baš 7 sati odlično vrijeme za bušenje rupa u zidu, na drugom mjestu su telefonski pozivi koji počinju sa KO JE TO, na to ide odgovor KO JE TO ili pita za neku fabriku, radnju ili stan koji od 6 cifara telefonskog broja ima jednu zajedničku. Šta poslije toga? Morao bi čovjek imati dobre živce da ponovo zaspe a ako i uspije onda sanja neke čudne snove.
Inače, sa dobrim živcima slabo ko se može i pohvaliti, što kaže onaj u Nadrealistima „da sam normalan poludio bih“. U mom ulazu ostala su da se ugrade još troja blindirana vrata, inače svaki komšija svoju modu ganja, pa imamo vrata od bijele, preko imitacije raznog drveta, hrast, orah, mahagoni do crne boje. Ne trebamo ni pisati pločice na vratima, znamo iza kojih vrata ko stanuje. Mana tih vrata, kad nakon 3 sata hodanja gore dole po sobi, više ne možete izdržati buku, siđete da ljubazno opomenete komšiju možete da kucate do mile volje, niko vas ne čuje. Obavezno ponesite kakav metalni predmet da kulturno pokucate i ogulite mu onu foliju s vrata.
Ne znam jeste li čitali roman Soliter Titanik, ali bilo bi interesantno opisati komšiluk. Moj stari komšiluk je bio posebna priča, ne svaki sprat, svaki stan, nego svaki član neke porodice imao je svoje bisere. Malo je bilo, da tako kažem normalnih porodica, to je sve bilo kao „pozorište u kući“. Stubište i lift glavni su prostori komičnih ispada. Kad se samo sjetim koju su slogu u ratu pokazali, pa kad se dežuralo u haustorima zgrada. Bez lične nisu htjeli ni svoje rođeno dijete pustiti, sve se upiše, i ko je i koliko i kod koga bio, a neki su opisivali i garderobu. Da se petokolonaši na vrijeme otkriju. Od složnih komšija malo ko ostao, došla nova raja, stari se posvađali ili odselili pa se tako i blindirana vrata počela ugrađivati, da se pozaključavamo sa ključevima od 10 cm. Mnogima su baš ta vrata najvrijedniji predmet u stanu. Ali neka vrata, još da neko uđe i ukrade Gorenje TV iz 1980. godine ili Vilerove goblene.
Hajde dobro je da sam o vratima pa sam se malo smirila što ništa ne bi od mog pokušaja da naguram na bar 7 spavajućih sati.
Za ovo jutro jedna romantična pjesma, opasnog naslova, čuj PROKLETA BILA, pa stvarno neki muškarci nemaju mjere, ne znaju oni da ženi duša slušati i lijepu lafinu i lažne komplimente samo nemoj grubosti.